Ägare
ISUSOVO OBEĆANJE po SV. GETRUDI VELIKOJ (iz Helfte)
ZA POMOĆ DUŠI PROTIV ĐAVOLSKIH OPTUŽIVANJA
U ČASU BOŽJEG SUDA NAD DUŠOM
U hrvatskoj katoličkoj tradiciji poznata su mnoga pobožna obećanja koja su Isus i Gospa davali svojom štovateljima, obično preko svetaca. Crkva nikoga ne obvezuje da nužno prihvaća ova obećanja niti ih Crkva odbacuje kao bezvrijedna. Naprotiv, Crkva je odobravala i poticala ove i slične molitvene privatne prakse koje uvijek ostaju u domeni pobožnih obećanja koje nitko nije obvezatan vjerovati, a ove pobožne prakse su mnogim vjernicima pomogle u boljem življenju njihove vjere.
Među najpoznatija pobožna obećanja svako spadaju obećanje vječnoga spasenja svima koji obave pobožnost zadovoljštine Srcu Isusovu 9 prvih petaka u mjesecu koje je dano po sv. Margareti Mariji Alacoque, obećanje vječnoga spasenja onima koji obave pobožnost zadovoljštine Srcu Marijinom 5 prvih subota u mjesecu koje je Gospa dala po vidiocima u Fatimi, obećanje vječnoga spasenja umiruće duše pored koje se bude molila krunica milosrdnom Isusu koje je dano po sv. Faustini Kowalskoj, obećanja vezana uz molitve sv. Brigite.
Na žalost u Hrvatskoj je malo poznato obećanje koje je Isus dao po sv. Gertrudi Velikoj a odnosi se na sam trenutka Božjega suda i pomoć Božje milosti duši protiv đavolskih optuživanja. Prema svetačkoj mističnoj tradiciji duši koja dolazi na sud Božji najmučnija stvar su đavolska optuživanja za njene grijehe kojim je đavao želi dovesti do očaja i otpada od Boga. U tim najtežim i presudnim trenutcima za svaku dušu Isus je dao jedno veliko obećanje svoje pomoći svima koji budu obavljali ovu relativno kratku i jednostavnu pobožnost nadoknade. U Objavama sv. Gertrude Velike u knjizi IV, poglavlje 22. čitamo:
- Tijekom mise dok se čitao odlomak iz Evanđelja na riječi upućene Isusu opsjednut si đavlom, Gertrudu je jako pogodila ova uvreda koju su nanijeli Gospodinu, i budući da nije mogla podnositi da njen Ljubljeni bude predmet tolike uvrede, potrudila se nasuprot tome Isusu iskazati najnježnije iskaze čašćenja govoreći:
„Pozdravljam te oživljavajući dragocjeni uresu božanske plemenitosti, zdravo cvijete besmrtnosti ljudskoga dostojanstva, pre ljubljeni Isuse, moje najviše i jedino spasenje!“
Gospodin je htio, kao i obično, dobrohotno joj uzvratiti i nagraditi je i nadvijajući se nad Gertrudom, u uho joj reče ove riječi: „Ja sam tvoj Stvoritelj, tvoj Otkupitelj, tvoj Prijatelj, otkupio sam te svojom smrtnom mukom žrtvujući u potpunosti samoga sebe“. U tome trenutku svi sveci su pokazivali duboko divljenje zbog toga neizrecivog Gospodinova udostojenja te su s velikom radošću blagoslivljali Gospodina.
Gospodin zatim nadoda: „Bilo tko, nasuprot uvreda kojima su me vrijeđali dok sam bio na zemlji, bude mi iskazivao izraze čašćenja koje je tebi maloprije ljubav nadahnula, na dan suda, kada đavao optužuje čovjeka, ja ću mu iskazati istu dobrotu koju sam sada tebi iskazao. Ja ću ga tješiti ovim istim riječima: 'Ja sam tvoj Stvoritelj, Otkupitelj…' I ako ove riječi svecima u Nebu nadahnjuju toliko divljenja, koliko će više njima biti pogođeni i poništeni svi protivnici duše koja će na dan suda zaslužiti toliku utjehu koju će joj udijeliti moja dobrota“.
Potrudimo se dakle iz sve duše i iz svega srca prikazivati Gospodinu ove izraze ljubavi kada čujemo da ga je netko uvrijedio. I ako ne možemo to učiniti s istom ljubavlju koju je imala ova njegova izabranica, prikažimo mu barem naše nastojanje i želju za savršenom ljubavlju koje svako stvorenje treba imati prema njemu. Uzdajmo se zatim u njegovo milosrđe jer On ne prezire poniznog dara svojih siromaha, nego ga prihvaća i nagrađuje prema svome cjelovitom milosrđu i ljubavi. (Objave, knjiga IV, poglavlje 22)
Ovu pobožnost zadovoljštine i nadoknade za uvrede koje je Isus doživio dok je bio na zemlji ili za uvrede koje mu se sada nanose možemo obavljati svaki puta kada Isusu s nakanom zadovoljštine ponavljamo kratku molitvu sv. Gertrude:
„Pozdravljam te oživljavajući dragocjeni uresu božanske plemenitosti, zdravo cvijete besmrtnosti ljudskoga dostojanstva, pre ljubljeni Isuse, moje najviše i jedino spasenje!“
Podrazumijeva se da ova molitvena praksa, kao ni bilo koje drugo pobožno obećanje, ne može i ne smije nadomjestiti sakramentalnu praksu nedjeljne mise i redovne ispovijedi vjernika koji je obavlja.
(Priredio p. Miljenko Sušac SMM – misionar monfortanac – upravitelj župe Uznesenja BDM u Kupincu)
____________________________________________________________________________
O sv. Gertrudi iz Helfte: https://plus.google.com/u/0/+DonQuijotNL/posts/J8nHsrTnDr1
ZA POMOĆ DUŠI PROTIV ĐAVOLSKIH OPTUŽIVANJA
U ČASU BOŽJEG SUDA NAD DUŠOM
U hrvatskoj katoličkoj tradiciji poznata su mnoga pobožna obećanja koja su Isus i Gospa davali svojom štovateljima, obično preko svetaca. Crkva nikoga ne obvezuje da nužno prihvaća ova obećanja niti ih Crkva odbacuje kao bezvrijedna. Naprotiv, Crkva je odobravala i poticala ove i slične molitvene privatne prakse koje uvijek ostaju u domeni pobožnih obećanja koje nitko nije obvezatan vjerovati, a ove pobožne prakse su mnogim vjernicima pomogle u boljem življenju njihove vjere.
Među najpoznatija pobožna obećanja svako spadaju obećanje vječnoga spasenja svima koji obave pobožnost zadovoljštine Srcu Isusovu 9 prvih petaka u mjesecu koje je dano po sv. Margareti Mariji Alacoque, obećanje vječnoga spasenja onima koji obave pobožnost zadovoljštine Srcu Marijinom 5 prvih subota u mjesecu koje je Gospa dala po vidiocima u Fatimi, obećanje vječnoga spasenja umiruće duše pored koje se bude molila krunica milosrdnom Isusu koje je dano po sv. Faustini Kowalskoj, obećanja vezana uz molitve sv. Brigite.
Na žalost u Hrvatskoj je malo poznato obećanje koje je Isus dao po sv. Gertrudi Velikoj a odnosi se na sam trenutka Božjega suda i pomoć Božje milosti duši protiv đavolskih optuživanja. Prema svetačkoj mističnoj tradiciji duši koja dolazi na sud Božji najmučnija stvar su đavolska optuživanja za njene grijehe kojim je đavao želi dovesti do očaja i otpada od Boga. U tim najtežim i presudnim trenutcima za svaku dušu Isus je dao jedno veliko obećanje svoje pomoći svima koji budu obavljali ovu relativno kratku i jednostavnu pobožnost nadoknade. U Objavama sv. Gertrude Velike u knjizi IV, poglavlje 22. čitamo:
- Tijekom mise dok se čitao odlomak iz Evanđelja na riječi upućene Isusu opsjednut si đavlom, Gertrudu je jako pogodila ova uvreda koju su nanijeli Gospodinu, i budući da nije mogla podnositi da njen Ljubljeni bude predmet tolike uvrede, potrudila se nasuprot tome Isusu iskazati najnježnije iskaze čašćenja govoreći:
„Pozdravljam te oživljavajući dragocjeni uresu božanske plemenitosti, zdravo cvijete besmrtnosti ljudskoga dostojanstva, pre ljubljeni Isuse, moje najviše i jedino spasenje!“
Gospodin je htio, kao i obično, dobrohotno joj uzvratiti i nagraditi je i nadvijajući se nad Gertrudom, u uho joj reče ove riječi: „Ja sam tvoj Stvoritelj, tvoj Otkupitelj, tvoj Prijatelj, otkupio sam te svojom smrtnom mukom žrtvujući u potpunosti samoga sebe“. U tome trenutku svi sveci su pokazivali duboko divljenje zbog toga neizrecivog Gospodinova udostojenja te su s velikom radošću blagoslivljali Gospodina.
Gospodin zatim nadoda: „Bilo tko, nasuprot uvreda kojima su me vrijeđali dok sam bio na zemlji, bude mi iskazivao izraze čašćenja koje je tebi maloprije ljubav nadahnula, na dan suda, kada đavao optužuje čovjeka, ja ću mu iskazati istu dobrotu koju sam sada tebi iskazao. Ja ću ga tješiti ovim istim riječima: 'Ja sam tvoj Stvoritelj, Otkupitelj…' I ako ove riječi svecima u Nebu nadahnjuju toliko divljenja, koliko će više njima biti pogođeni i poništeni svi protivnici duše koja će na dan suda zaslužiti toliku utjehu koju će joj udijeliti moja dobrota“.
Potrudimo se dakle iz sve duše i iz svega srca prikazivati Gospodinu ove izraze ljubavi kada čujemo da ga je netko uvrijedio. I ako ne možemo to učiniti s istom ljubavlju koju je imala ova njegova izabranica, prikažimo mu barem naše nastojanje i želju za savršenom ljubavlju koje svako stvorenje treba imati prema njemu. Uzdajmo se zatim u njegovo milosrđe jer On ne prezire poniznog dara svojih siromaha, nego ga prihvaća i nagrađuje prema svome cjelovitom milosrđu i ljubavi. (Objave, knjiga IV, poglavlje 22)
Ovu pobožnost zadovoljštine i nadoknade za uvrede koje je Isus doživio dok je bio na zemlji ili za uvrede koje mu se sada nanose možemo obavljati svaki puta kada Isusu s nakanom zadovoljštine ponavljamo kratku molitvu sv. Gertrude:
„Pozdravljam te oživljavajući dragocjeni uresu božanske plemenitosti, zdravo cvijete besmrtnosti ljudskoga dostojanstva, pre ljubljeni Isuse, moje najviše i jedino spasenje!“
Podrazumijeva se da ova molitvena praksa, kao ni bilo koje drugo pobožno obećanje, ne može i ne smije nadomjestiti sakramentalnu praksu nedjeljne mise i redovne ispovijedi vjernika koji je obavlja.
(Priredio p. Miljenko Sušac SMM – misionar monfortanac – upravitelj župe Uznesenja BDM u Kupincu)
____________________________________________________________________________
O sv. Gertrudi iz Helfte: https://plus.google.com/u/0/+DonQuijotNL/posts/J8nHsrTnDr1
Kommentarer
Skicka en kommentar