Pater Marko: 'Pitam se priprema li nas Majka Crkva za progonstvo ili je svatko prepušten sam sebi?' | Bitno.net
Pater Marko: 'Pitam se priprema li nas Majka Crkva za progonstvo ili je svatko prepušten sam sebi?' | Bitno.net
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SLUŽBA ČITANJA
30. svibnja 2019.
Administrator
Komentiraj
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO, Svetkovina
SLUŽBA ČITANJA
POZIVNIK
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))
Antifona
Aleluja, dođite, poklonimo se Kristu
Gospodinu koji uzlazi na nebo, aleluja.
Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!(Ant.).
Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:(Ant.).
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva(Ant.).
O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).
Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«(Ant.).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.(Ant.).
HIMAN
Nebeski Kralju vječiti,
Otkupitelju vjernika,
Što smrt na križu pogubi
I beskrajno se proslavi.
Put kraja krećeš zvjezdanog,
Da svijetom vladat započneš,
Gospodujuć po ovlasti
Ne čovječjoj, već Očevoj.
I do tri evo svijeta se,
Nebeski, zemni, podzemni,
Podložiše i ponizno
Pokloniše se pred tobom.
Zapanjuju se anđeli,
Gdje kob se ljudska okreće:
Gle, grešnom tijelu dođe spas
Po tijelu Boga – Čovjeka.
O budi našom radosti
I plaćom našom na nebu,
Ti, koji svijetom upravljaš,
Od svjetskih slasti miliji!
Svom dušom tebe molimo:
Oprosti nam opačine
I u vis k sebi srca nam
Povuci višnjom milosti.
Pa kada na oblaku se
Kao sudac javiš iznenad,
Oprostit jad ćeš zaslužen,
Povratit vijenac izgubljen.
Sva slava tebi, Isuse,
Koji povrati se u nebo,
Sa Ocem, s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.
1^ Antifona
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide nad oblacima, aleluja.
PSALAM 68 (67) 2-11 (I) Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8)
Bog neka ustane! Razbježali se dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi na ognju, *
neka nestane grešnika pred licem Božjim!
Pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome koji ide pustinjom − *
kojemu je ime Gospodin − i kličite pred njim!
Otac sirota, branitelj udovica, *
Bog je u svom svetom šatoru.
Napuštene Bog će okućit, †
sužnjima pružit` sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si prolazio pustinjom,
tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
1^ Antifona
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide nad oblacima, aleluja.
2^ Antifona
Na visinu uzađe
vodeći sužnje, aleluja.
PSALAM 68 (67) 12-24 (II) Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8)
Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
kraljevi vojska bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.
Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Božanska je gora gora *
bašanska vrletna.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!
Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: *
Gospodin sa Sinaja u Svetište dolazi!
Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.
Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,
da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.”
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
2^ Antifona
Na visinu uzađe
vodeći sužnje, aleluja.
3^ Antifona
Ulazak ti, Bože, gledaju,
uzlazak moga Boga i Kralja u Svetište, aleluja. †
PSALAM 68 (67) 25-36 (III) Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8)
Ulazak ti, Bože, gledaju, *
† ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.
„U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, sinovi Izraelovi!”
Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Pokaži, Bože, silu svoju, †
silu kojom se, Bože, boriš uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Neka ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi naroda!
Neka se prostru pred tobom
sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!
Neka dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija neka pruži ruke Bogu!
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,
slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
„Priznajte silu Božju!”
Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta. †
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
3^ Antifona
Ulazak ti, Bože, gledaju,
uzlazak moga Boga i Kralja u Svetište, aleluja. †
R. Gospodin im otvori pamet, aleluja.
O. Da razumiju pisma, aleluja.
PRVO ČITANJE:
Iz Poslanice Efežanima blaženoga Pavla, apostola (4,1-24)
Na visinu uzlazeći, odvede sužnje
Braćo, zaklinjem vas, dakle, ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh — kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.
Ono »uzađe« — što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa, da sve ispuni.
On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova, dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive — u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću.
Vi pak ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svo je pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
Otpjev ( Usp. Ef 4, 8 , Ps 67, 19; Sal 46, 6)
R. Krist uzlazeći na visinu, odvede sužnje, * dade dare ljudima, aleluja.
O. Uzlazi Bog uz klicanje i Gospodin uza zvuke trublje. * Dade.
DRUGO ČITANJE:
Iz Propovijedi svetog Augustina, biskupa
(Propovijed o Uzašašću, Ma i. 98, 1-2; 494-495)
Nitko ne uzlazi na nebo nego onaj koji je sišao s nebesa
Danas je Gospodin naš Isus Krist uzašao na nebo, a s njim nek uzađe i naše srce. Cujmo Apostola kako govori: Ako ste uskrsnuli s Kristom, čeznite za onim što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Ocu. Tražite ono što je gore, a ne ono što je na zemlji. Kao što je on uzašao a da nije od nas odstupio, tako smo i mi ovdje već s njim, iako se još s našim tijelom nije ostvarilo ono što nam je obećano.
On je već uzvišen nad nebesa, a ipak trpi na zemlji u bolima koje podnosimo mi kao njegovi udovi. A to je posvjedočio kad je s neba povikao: Savle, Savle, zašto me progoniš?I ono: Bio sam gladan i nahraniste me. Zašto ne bismo tako djelovali na zemlji da već s njim otpočinemo na nebu, kad nas vjera, ufanje i ljubav ovdje s njim spajaju? Dok je on tamo i s nama je, a dok smo mi ovdje, i s njim smo. Ono ontadi i božanstvom i moći i ljubavlju, a mi ovo, iako ne možemo božanstvom kao on, ipak možemo ljubavlju po njemu.
On nije napustio nebo kad je sišao k nama, niti je od nas odstupio kad je opet uzašao na nebo. Sam svjedoči da je bio tamo, dok je prebivao ovdje: Nitko ne uzlazi na nebo, nego koji je s neba sišao, Sin čovječji, koji je na nebu.
To je rečeno zbog jedinstva, jer je on naša glava, a mi njegovi udovi. On je glava i nitko drugi, jer je on zbog nas postao Sin Čovječji, a mi zbog njega sinovi Božji.
Pa i Apostol ovako govori: Kao što je jedno tijelo, a ima mnogo udova, tako su jedno tijelo svi udovi tijela, iako ih je mnogo. Tako i Krist. Ne kaže: tako Krist, nego: tako i Krist. Krist dakle ima mnogo udova, a jedno tijelo.
Sišao je s neba iz milosrđa, i nije uzašao sam, nego i mi uzlazimo kad smo u njemu po milosti. Prema tome, sam je Krist sišao i on je sam uzašao. Ne zato što bi se dostojanstvo glave tijelom zatamnilo, nego zato što se jedinstvo tijela ne može rastaviti od glave.
Otpjev (Dj 1, 3. 9. 4))
R. Poslije svoje muke ukazivao se četrdeset dana i govorio o kraljevstvu Božjem. * I podiže se njima na očigled, i oblak ga ote njihovim očima, aleluja.
O. Dok je s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalem, nego neka čekaju obećanje Očevo. * I podiže se.
HIMAN − TEBE BOGA HVALIMO
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, * tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi * kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, * Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja * veličanstva Slave Tvoje.
Tebe hvali * slavni Apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa.
Tebe mučenička * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog * i jedinog Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima Kraljestvo Nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, *
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.
(Slijedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk Svoj, Gospodine *
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan * blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje Tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama *
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Molitva
Svemogući Bože, obdari nas svetom radošću i zahvalom: Kristovo uzašašće i naše uzignuće je, jer smo u nadi pozvani na slavu, kamo je pred nama ušao Krist, naša Glava. Koji s tobom.
O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala
MASA BOLNOGA ZUPNIKA U RAKU https://www.instagram.com/p/ByAWdP-AaTZ/?utm_source=ig_web_button_share_sheet
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SLUŽBA ČITANJA
30. svibnja 2019.
Administrator
Komentiraj
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO, Svetkovina
SLUŽBA ČITANJA
POZIVNIK
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))
Antifona
Aleluja, dođite, poklonimo se Kristu
Gospodinu koji uzlazi na nebo, aleluja.
Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!(Ant.).
Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:(Ant.).
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva(Ant.).
O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).
Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«(Ant.).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.(Ant.).
HIMAN
Nebeski Kralju vječiti,
Otkupitelju vjernika,
Što smrt na križu pogubi
I beskrajno se proslavi.
Put kraja krećeš zvjezdanog,
Da svijetom vladat započneš,
Gospodujuć po ovlasti
Ne čovječjoj, već Očevoj.
I do tri evo svijeta se,
Nebeski, zemni, podzemni,
Podložiše i ponizno
Pokloniše se pred tobom.
Zapanjuju se anđeli,
Gdje kob se ljudska okreće:
Gle, grešnom tijelu dođe spas
Po tijelu Boga – Čovjeka.
O budi našom radosti
I plaćom našom na nebu,
Ti, koji svijetom upravljaš,
Od svjetskih slasti miliji!
Svom dušom tebe molimo:
Oprosti nam opačine
I u vis k sebi srca nam
Povuci višnjom milosti.
Pa kada na oblaku se
Kao sudac javiš iznenad,
Oprostit jad ćeš zaslužen,
Povratit vijenac izgubljen.
Sva slava tebi, Isuse,
Koji povrati se u nebo,
Sa Ocem, s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.
1^ Antifona
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide nad oblacima, aleluja.
PSALAM 68 (67) 2-11 (I) Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8)
Bog neka ustane! Razbježali se dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi na ognju, *
neka nestane grešnika pred licem Božjim!
Pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome koji ide pustinjom − *
kojemu je ime Gospodin − i kličite pred njim!
Otac sirota, branitelj udovica, *
Bog je u svom svetom šatoru.
Napuštene Bog će okućit, †
sužnjima pružit` sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si prolazio pustinjom,
tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
1^ Antifona
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide nad oblacima, aleluja.
2^ Antifona
Na visinu uzađe
vodeći sužnje, aleluja.
PSALAM 68 (67) 12-24 (II) Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8)
Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
kraljevi vojska bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.
Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Božanska je gora gora *
bašanska vrletna.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!
Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: *
Gospodin sa Sinaja u Svetište dolazi!
Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.
Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,
da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.”
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
2^ Antifona
Na visinu uzađe
vodeći sužnje, aleluja.
3^ Antifona
Ulazak ti, Bože, gledaju,
uzlazak moga Boga i Kralja u Svetište, aleluja. †
PSALAM 68 (67) 25-36 (III) Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8)
Ulazak ti, Bože, gledaju, *
† ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.
„U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, sinovi Izraelovi!”
Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Pokaži, Bože, silu svoju, †
silu kojom se, Bože, boriš uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Neka ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi naroda!
Neka se prostru pred tobom
sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!
Neka dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija neka pruži ruke Bogu!
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,
slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
„Priznajte silu Božju!”
Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta. †
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
3^ Antifona
Ulazak ti, Bože, gledaju,
uzlazak moga Boga i Kralja u Svetište, aleluja. †
R. Gospodin im otvori pamet, aleluja.
O. Da razumiju pisma, aleluja.
PRVO ČITANJE:
Iz Poslanice Efežanima blaženoga Pavla, apostola (4,1-24)
Na visinu uzlazeći, odvede sužnje
Braćo, zaklinjem vas, dakle, ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh — kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.
Ono »uzađe« — što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa, da sve ispuni.
On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova, dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive — u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću.
Vi pak ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svo je pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
Otpjev ( Usp. Ef 4, 8 , Ps 67, 19; Sal 46, 6)
R. Krist uzlazeći na visinu, odvede sužnje, * dade dare ljudima, aleluja.
O. Uzlazi Bog uz klicanje i Gospodin uza zvuke trublje. * Dade.
DRUGO ČITANJE:
Iz Propovijedi svetog Augustina, biskupa
(Propovijed o Uzašašću, Ma i. 98, 1-2; 494-495)
Nitko ne uzlazi na nebo nego onaj koji je sišao s nebesa
Danas je Gospodin naš Isus Krist uzašao na nebo, a s njim nek uzađe i naše srce. Cujmo Apostola kako govori: Ako ste uskrsnuli s Kristom, čeznite za onim što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Ocu. Tražite ono što je gore, a ne ono što je na zemlji. Kao što je on uzašao a da nije od nas odstupio, tako smo i mi ovdje već s njim, iako se još s našim tijelom nije ostvarilo ono što nam je obećano.
On je već uzvišen nad nebesa, a ipak trpi na zemlji u bolima koje podnosimo mi kao njegovi udovi. A to je posvjedočio kad je s neba povikao: Savle, Savle, zašto me progoniš?I ono: Bio sam gladan i nahraniste me. Zašto ne bismo tako djelovali na zemlji da već s njim otpočinemo na nebu, kad nas vjera, ufanje i ljubav ovdje s njim spajaju? Dok je on tamo i s nama je, a dok smo mi ovdje, i s njim smo. Ono ontadi i božanstvom i moći i ljubavlju, a mi ovo, iako ne možemo božanstvom kao on, ipak možemo ljubavlju po njemu.
On nije napustio nebo kad je sišao k nama, niti je od nas odstupio kad je opet uzašao na nebo. Sam svjedoči da je bio tamo, dok je prebivao ovdje: Nitko ne uzlazi na nebo, nego koji je s neba sišao, Sin čovječji, koji je na nebu.
To je rečeno zbog jedinstva, jer je on naša glava, a mi njegovi udovi. On je glava i nitko drugi, jer je on zbog nas postao Sin Čovječji, a mi zbog njega sinovi Božji.
Pa i Apostol ovako govori: Kao što je jedno tijelo, a ima mnogo udova, tako su jedno tijelo svi udovi tijela, iako ih je mnogo. Tako i Krist. Ne kaže: tako Krist, nego: tako i Krist. Krist dakle ima mnogo udova, a jedno tijelo.
Sišao je s neba iz milosrđa, i nije uzašao sam, nego i mi uzlazimo kad smo u njemu po milosti. Prema tome, sam je Krist sišao i on je sam uzašao. Ne zato što bi se dostojanstvo glave tijelom zatamnilo, nego zato što se jedinstvo tijela ne može rastaviti od glave.
Otpjev (Dj 1, 3. 9. 4))
R. Poslije svoje muke ukazivao se četrdeset dana i govorio o kraljevstvu Božjem. * I podiže se njima na očigled, i oblak ga ote njihovim očima, aleluja.
O. Dok je s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalem, nego neka čekaju obećanje Očevo. * I podiže se.
HIMAN − TEBE BOGA HVALIMO
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, * tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi * kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, * Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja * veličanstva Slave Tvoje.
Tebe hvali * slavni Apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa.
Tebe mučenička * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog * i jedinog Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima Kraljestvo Nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, *
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.
(Slijedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk Svoj, Gospodine *
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan * blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje Tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama *
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Molitva
Svemogući Bože, obdari nas svetom radošću i zahvalom: Kristovo uzašašće i naše uzignuće je, jer smo u nadi pozvani na slavu, kamo je pred nama ušao Krist, naša Glava. Koji s tobom.
O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala
MASA BOLNOGA ZUPNIKA U RAKU https://www.instagram.com/p/ByAWdP-AaTZ/?utm_source=ig_web_button_share_sheet
Kommentarer
Skicka en kommentar