- Hämta länk
- X
- E-post
- Andra appar
- Hämta länk
- X
- E-post
- Andra appar
Kommentarer
Želim zahvaliti dr. Agbazaru iz AGBAZARA TEMPLE za vraćanje mog muža koji je napustio mene i djecu skoro 2 godine. nikad nisam učio da ću ga vratiti sve dok nisam vidio komentar na internetu o dr.agbazara i kontaktirao sam ga, nakon što sam slijedio sve upute koje mi je dao dr. Agbazara, moj suprug se vratio molivši za oproštaj u roku od 48 sati. Hvala liječniku vaša čarolija je stvarno sjajna. Za one od vas koji imaju problema u braku / vezi, trebate ga kontaktirati za pomoć putem ( agbazara@gmail.com ) ILI WhatsApp / call ( +2348104102662 ). I doživite to svoje.
SvaraRadera
mars 25, 2019 kl. 4:11 e m
Slijedi nekoliko kratkih i jednostavnih molitava koje možete moliti kad ste preopterećeni (ili bilo kada). Trebat će vam vremena da se naviknete moliti u najkaotičnijim trenucima, ali kada steknete tu naviku, vidjet ćete koliko vam to mira i povjerenja u Boga može donijeti. To je kao da duboko i polako udahnete i prisjetite se da je Bog – Bog, i da On uvijek pazi na vas.
Sviđa mi se što je većina ovih molitava preuzeta izravno iz Biblije. Utjeha i ljepota dolaze iz molitve Božjim riječima. Te su riječi poput Božjeg ljubavnog pisma nama, a u toj ljubavi možemo uživati onda kad nam je to najpotrebnije…
2. „Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!” (Lk 22,42), ili „Budi volja tvoja” (Mt 6,10). Redak iz Lukina evanđelja je dio Kristove molitve u Getsemanskom vrtu. Redak iz Matejeva evanđelja molimo često, kad god molimo Oče naš, ali uglavnom ne razmišljamo o tim riječima, ne razumijemo njihovu moć. Božja volja je uvijek, uvijek bolja od naše. Molite ovu molitvu kad vam treba podsjetnik da prihvatite Njegovu savršenu volju i pustite svoju, nesavršenu.
3. „Gospodine, spasi me!” (Mt 14,30). Ove dojmljive riječi izgovorio je apostol Petar, koji se prestrašio vjetra i oluje dok je hodao po vodi prema Isusu, i počeo tonuti. Koliko puta mi metaforički „tonemo” u vlastitim strahovima? U tim trenucima molite ove tri snažne riječi, i tražite Božju pomoć. Možda ćete u tim trenucima čuti kako Gospodin govori vašem srcu (ja to često čujem!) onako kako je govorio Petru: „Malovjerni, zašto si posumnjao?” (Mt 14,31)
4. „On treba da raste, a ja da se umanjujem.” (Iv 3,30) Volim moliti ove riječi Ivana Krstitelja, koje me podsjećaju da je poniznost najbolji stav koji mogu zauzeti kad sam preopterećena… i uvijek. One me podsjećaju da trebam uvijek željeti i raditi da Gospodin raste u meni i da me oživljava, i da se moja oholost i volja moraju smanjiti kako bi se očitovale Njegova slava i dobrota.
5. „Bože, tminu moju obasjavaš” (Ps 18,29). Ovaj kratki redak donosi mi nadu u trenucima tame. Sljedeći je redak „s Bogom svojim preskačem zidine” (Ps 18,30). Upamtite ih za one trenutke kad vam treba Božja pomoć da preskočite neki zastrašujući zid, ili vam treba svjetla na tamnom putu.
Zapišite jednu od ovih molitava – na papirić, mobitel, zrcalo – da vas podsjeti da je izmolite svakog dana ovog tjedna, sve dok vam to ne postane prirodno, dobra navika, riječi koje liječe.
mars 25, 2019 kl. 4:24 e m
10 stvari o kojima bi trebalo razgovarati prije stupanja u brak
Još jedan uopćeni problem koji uzrokuje krize u braku je nedovoljno međusobno poznavanje zaručnika. Upoznaju se, zaljube se i stupe u brak jer su “zaljubljeni”. No kada nestane zanosa, žele biti “nevjenčani”! Ne slažu se, svakodnevica im je brutalno proždrla leptiriće u trbuhu i sada nemaju pojma što bi napravili s vezom koja uopće ne funkcionira.
Stoga, osim ponovnog provođenja kateheze o katoličkom nauku o braku, i prije i nakon vjenčanja, budući muž i žena moraju imati sposobnost komuniciranja kako bi se spriječili ili smanjili učinci tih kriza. Koja su to pitanja koja bi budući supružnici trebali postaviti jedno drugome kako bi takav razgovor bio plodonosan? O kojim bi to stvarima trebalo raspraviti?
1. Shvaćamo li istinski dar i misterij sakramenta braka?
Brak je sakrament, a sakramenti su delikatni i učinkoviti znakovi milosti. A koja nam se milost pruža ovim sakramentom? Oplemenjivanje supružnika! To ne znači kako je moja zadaća učiniti mog supružnika savršenim, nego da ja imam pomoć Milosti kako bih postao boljim u odnosu prema svom partneru. Svi se žele vjenčati sa savršenim muškarcem ili ženom, ali ih samo nekolicina želi postati savršenim muškarcem ili ženom za svog muža ili ženu. Milost nam je darovana isključivo zbog toga!
2. Jesmo li uistinu predani?
Promatramo li svoju spremnost da se vjenčamo “u dobru i u zlu”: izlasci/udvaranje i zaruke su darovano vrijeme prije braka. Mi se moramo pripremiti kako bismo bili vjerni, kako bismo voljeli i poštivali jedno drugo u zdravlju i u bolesti; u blagostanju i u nevolji. Drugim riječima – uvijek! (ili barem dok nas smrt ne rastavi). Ta želja za predanjem, to “zauvijek” mora biti tema razgovora onda kada donesemo odluku da ćemo se vjenčati. Kasnije, kada dođu teška vremena (a ona uvijek dođu), jedno drugo ćemo podsjetiti na prvu odluku: “Budući da smo se odlučili vjenčati za sva vremena, moramo znati riješiti ovu situaciju.”
3. Kakvo nam je prijateljstvo?
Čini se nevjerojatno, ali samo mali broj ljudi vidi svoje buduće muževe i žene kao svoje “najbolje prijatelje”. Baš zato mnogi i vjeruju u onu nesretnu izjavu “od ljubavi do mržnje samo nas korak dijeli”. No, ne bi smjelo biti tako. Bračno prijateljstvo se temelji na prethodnom prijateljstvu, a to se prijateljstvo mora svakog dana iznova obogaćivati, njegovati razgovorima, pozornošću i ljubaznošću. Jednom kada se par vjenča, to bračno prijateljstvo mora biti još intenzivnije, budući da mi, naročito muškarci, često mislimo “kako je sve odrađeno”, ili da smo “mi odradili ono što smo trebali”. Obukli smo uštogljena odijela, na dan vjenčanja se izblamirali pred prijateljima i obitelji, te smo tako svojim ženama dokazali kako ih volimo… Ne, frajeru! Svaki dan, do kraja svog života, moraš osvajati srce svoje žene!
4. Koliko djece želiš imati?
Ključna tema razgovora prije no što stupimo u najveću avanturu svog života! Koliko djece želiš imati? Kako ćemo ih odgajati? Kako ćemo ih voditi prema svetosti? Što ako ne budemo mogli imati djecu? Hoćemo li usvojiti dijete? Koliko njih? Svako od ovih pitanja je ključno i vodi nas do sljedećeg, jer kako bismo došli do djece, moramo prethodno “nešto učiniti”.
5. Shvaćamo li što znači seksualnost u braku?
Ovo je pitanje o kojem može biti teško razgovarati prije braka, ali o ovome se mora razgovarati! Prvo, moramo proučiti, shvatiti i znati kako objasniti nauk Crkve o prokreaciji. Bilo bi izvrsno kada bismo mogli razmotriti katehezu o seksualnosti koju je napisao sv. Ivan Pavao II. (naziva “Teologija tijela”)! No, ako to pak ne možemo, onda bismo barem trebali pročitati što Katekizam Katoličke Crkve kaže o ovoj temi. Dar čistoće nije zabrana seksualnosti, nego način kako ju preokrenuti i voditi tako da dovede do posvećenja bračnog para. Ne samo da je bitno čekati do braka nego je bitno i znati zašto i što se čeka!
6. Kako ćemo zaštititi svoj brak od nevjere, pornografije i sličnog?
Bračna čistoća se mora otkriti i utvrditi prije braka. Razgovor o tim stvarima će nam pomoći u “utvrđivanju” budućeg braka od istinskih modernih prokletstava, tako raširenih u današnje vrijeme. Moramo biti svjesni kako živimo u vremenu prenaglašene seksualnosti, vremenu koje obezvrjeđuje brak i napada ga različitim vrstama pornografije koju je gotovo nemoguće izbjeći. Česti sakramenti, kao i otvoren i iskren razgovor između supružnika pomoći će u izbjegavanju tih opasnosti uz minimalne rizike.
7. Kako se odnositi prema obitelji bračnog druga?
Rečenica koja se najmanje tri puta ponavlja u Bibliji (prvo u Knjizi Postanka, a onda ju ponavlja i Krist, te Pavao u Poslanici Efežanima) je: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku.” Prikladna distanca, s dozom potrebnog poštivanja za obitelji bračnih drugova, svakako će doprinijeti bračnom miru. To ne znači napuštanje roditelja. Mora postojati sredina i upravo to je i krepost. No, prije no što se vjenčamo, moramo shvatiti kako će obitelji supružnika težiti da imaju svoja prava, te ako budu zazirale u intimnost parova, to može dovesti do razarajućih posljedica!
8. A što je s financijama?
I ovo je jedno bitno pitanje koje se prethodno mora raspraviti. “Moja” i “tvoja” sredstva su stvar prošlosti, odsad postoji samo ono što je “naše”. Dogovor o tome mora postojati prije no što sukobi nastanu! A to svakako sve mora biti prije stupanja u brak. Ako želimo ući u zajednički projekt, i ja umjesto da štedim novce kako bismo kupili kuću, ili barem unajmili sobu, potrošim svoje novce na zabavljanje s prijateljima, vrlo vjerojatno će se takvo ponašanje nastaviti i nakon vjenčanja. Naročito ako samo jedno bude radilo.
9. Kako će izgledati naši nesporazumi?
Bitno je da se posvađamo prije vjenčanja! Ne kažem da trebamo “tražiti razlog za svađu” kako bismo vidjeli kako druga strana reagira. No, nužno je da smo iskusili barem jednu veću raspravu prije stupanja u brak. Ako se vjenčamo a da se nijednom nismo posvađali, nećemo uopće znati je li druga osoba uvredljive prirode, ili je sklona opraštati, je li nasilna, i slično. Bitno je znati kako će se sukobi neizbježno događati u braku, a mi ćemo, da bismo došli do pomirenja, morati znati kako načiniti kompromis s vlastite točke gledišta i razumjeti drugu stranu i njegove ili njezine stavove.
10. Što je s našom duhovnošću?
Posljednje, ali ne najmanje važno! “Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno.” Razgovor koji uspostavimo s Bogom mora biti na središnjem mjestu u našoj vezi. Moramo se naviknuti činiti to skupa od samog početka. Sva snaga našeg zajedništva će dolaziti od svakodnevne zajedničke molitve! Što budemo bliže Bogu, bit ćemo bliže jedno drugome. Sve dok zadržimo molitvu u svom životu, zajedničke odlaske na svetu misu, kao i potpuno sudjelovanje u životu Crkve, naš dom će biti ona “kućna Crkva” u kojoj će naša djeca moći razviti jaku i postojanu vjeru. Istodobno, naša veza će jačati i postati sigurna!
Andres D’Angelo |
— Blaženi Alojzije Stepina
mars 25, 2019 kl. 4:29 e m
Danas na svetkovinu Blagovijesti duhovno posvojite nerođeno dijete – evo što trebate raditi…
zbog nepoznavanja veličine zla koje čine,
zbog prividno nužnih, često sebičnih razloga, potaknuti silama
zla koje vladaju ovim mračnim svijetom (usp. Ef 6, 12),
zbog časovite koristi koju donosi grijeh, ali one koji to čine
udaljuje iz naroda Božjega (usp. Heb 11, 25).
Znaj da Bog želi svako začeto dijete i raduje mu se, jer ono je Njegovo! Nitko se ne rađa, a da ne postaje kao novo ljudsko biće dar – za Tebe, za Crkvu i svijet! Tvoja molitva i žrtva, kao znak Tvoje ljubavi prema Životvorcu i životu, zaista mogu biti izlaz, pomoć i snaga potrebna za spas nerođenog stvorenja Božjeg, koje ima dušu i od začeća je ljudska osoba, kojoj Otac nebeski želi podariti Sebe i život vječni! Ako hoćeš, možeš se uključiti u borbu za život!
Kako moliti?
moli punih 9 mjeseci tijekom kojih se dijete što ga posvajaš nalazi pod srcem majke koja ga ne želi, pa i nju prati svojom molitvom
moli samo za jedno dijete, čije ime, narodnost, spol i roditelje zna samo Gospodin
možeš se zavjetovati privatno sam ili javno u skupini na euharistijskom susretu zajedno s ostalim župljanima, u molitvenim zajednicama, za vrijeme televizijskoga ili radijskoga prijenosa euharistijskoga slavlja i slično
ako se dulje od dva tjedna izostavi molitva na koju se zavjetovalo, potrebno je obnoviti zavjet, pri čemu treba imati na umu da se potpunim zanemarivanjem zavjeta dana Bogu upada u grijeh
ustraj u vjeri i povjerenju da će milosrdni Bog spasiti dijete za koje moliš a Tebe blagosloviti svojim providonosnim blagoslovom
nastavi moliti i za djetetov ispravan i svet život nakon rođenja, da jednom s njime mogneš gledati Boga u vječnoj, obećanoj sreći!
Dakle:
Nastanak ove zamisli
Godine 1987. u Varšavi (Poljska), bijela braća pavlini započinju širiti molitvu naziva čiji se korijeni nalaze u Bogorodičinim fatimskim objavama i nebeskim pozivima na obraćenje.
Pavlinski red uspješno širi Duhovno posvojenje, koje je kao očiti Božji dar od tada usko povezano s pavlinskom karizmom i duhovnošću. Ova molitva, upravljena po zagovoru Marije, Majke nerođenih i sv. Josipa, namijenjena je svima onima koji su svjesni ozbiljnosti zla pobačaja, a koji se iz različitih razloga možda ne mogu uključiti u tzv. aktivnu borbu.
Molitva zavjetovanja, samo na početku posvojenja:
Presveta Djevice, Bogorodice Marijo, svi anđeli i sveti u želji da pomognem obranu nerođenih, ja (ime), čvrsto odlučujem da ću od dana _____ do _____, duhovno posvojiti jedno dijete, čije ime samo Bog zna, tako što ću tijekom ovih devet mjeseci svakoga dana moliti za spas njegova života, kao i za ispravan život roditelja i djeteta nakon rođenja. Amen.
Svakodnevno moli sljedeću molitvu:
Gospodine Isuse, zagovorom Tvoje Majke Marije, koja Te s ljubavlju rodila i svetoga Josipa, muža žive vjere i predanja, koji se brinuo o Tebi nakon poroda, molim Te za to nerođeno dijete, koje sam duhovnim putem posvojio/la, a koje se nalazi u opasnosti ubojstva pobačajem. Molim Te, udijeli njegovim roditeljima ljubavi i hrabrosti da svojem djetetu sačuvaju život, koji si mu Ti odredio. Amen.
Svojoj molitvi dodaj deseticu krunice, a Bogu osobito prikazuj svoje kušnje, trpljenja, starost i bolest!
“Tko god primi dijete u moje ime, prima mene i onoga koji me poslao!”
• Ova Tvoja velikodušna molitva donosi život djetetu kojemu postaješ “duhovni skrbnik”, a Tebe oplemenjuje, produbljuje Tvoj odnos s Bogom, otkriva Ti duboki smisao žrtve potičući obnovu Tvoga obiteljskoga, kršćanskog i poslovnog života, donoseći poštivanje i sloge!
• Vjeruj i ne brini! Uskrsli Isus pobijedio je Sotonu, smrt, bolest i grijeh. On liječi rane učinjene pobačajem, dovodi majke do obraćenja i vjere, čini ih odgovornima. On Ti donosi mir i spasenje, daje Ti svoga Duha Svetoga i vodi Te u svoje Kraljevstvo!
“Što god tko učini jednom od ove moje najmanje braće, meni je učinio!”
Stop abortus |
mars 25, 2019 kl. 5:06 e m
Na križnome putu Isus se zasigurno u jednoj od onih uličica susreo s Marijom. Na trenutak je zastao. “S neizmjernom ljubavlju Marija gleda Isusa, a Isus gleda svoju Majku. Njihovi pogledi se susretnu i oboje pretaču svoju bol u srce drugoga. Marijina duša je preplavljena boli, gorkom boli Isusa Krista. ‘Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite, ima li boli kakva je moja’ (Tuž 1,12). Ali nitko se ne obazire, nitko ne obraća pozornost, samo Isus. […] U tamnoj samoći muke poklanja naša Gospa svojemu Sinu balzam nježnosti, jedinstva, vjernosti – jedan ‘da’ Božjoj volji.«”3
“Koji čovjek ne bi zaplakao, kad bi vidio Majku Kristovu u tjeskobi tolikoj? Tamo je njen izranjeni Sin… A ovdje, daleko od njega smo mi: plašljivi, opiremo se Božjoj volji. Majko moja i Gospo moja, nauči me kako izgovoriti ‘da’, kojim bih se, kao i ti, poistovjetio s Isusovim zazivom Ocu: Non mea voluntas… (Lk 22,42), neka ne bude moja volja, već Božja.”4
Kada bol i jad pritisnu, kada postaju sve jači, obratimo se Mariji – Mater dolorosa – Gospi žalosnoj, da nas ojača i da nas nauči u miru i vedrini posvećivati naše trpljenje.ZAŠTO ZVONE CRKVENA ZVONA?
Tako, dakle, zvona svakoga dana ukazuju na to da je “Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama”. Time je čovjekov život dobio svoj novi smisao i preobražen, zbog Boga koji je ljudsku narav uzeo na sebe, neće ostati zarobljen u prah zemaljski, već će otići onim putem koji i zvonici kazuju – u nebo, u vječnost.
Pavao VI. u svojoj Pobudnici živo potiče da se sačuva molitva Anđeo Gospodnji jer vrijednost razmatranja otajstava utjelovljenja Riječi, pozdrava Djevici i utjecanja njezinu milosrdnom zagovoru ostaje nepromijenjena i vrijedi za karakteristične časove dana – jutro, podne, večer, s zvonjavom zvonâ koji označuju vremena njihove aktivnosti i sačinjavaju poziv na stanku i molitvu” (MC 41).
Ovo je želja učiteljstva Crkve. Ova molitva utemeljena na dubokoj tajni naše vjere. Njom se prisjećamo, kako se izrazio blagopokojni papa Ivan Pavao II. ”Uistinu odlučujućih riječi, jer izražavaju jezgru najvećeg događaja koji se dogodio u povijesti čovječanstva”. To je događaj, kad je Vječna Riječ, uzela ovo naše tijelo u krilu Djevice Marije i prebiva među nama. Spominjemo se početka našega spasenja. U tom događaju utjelovljenja Sina Božjega imaju korijen sve naše svetkovine, i Božić i Uskrs… Sve naše radosti, jer je Bog tako uzdigao naše ljudsko dostojanstvo da je s našom ljudskom naravi ušao u zaručnički vez u osobi Isusa Krista. Sve se to dogodilo slobodnim Marijinim pristankom: ”Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj!” To je čin Marijine čvrste vjere i povjerenja, ljubavi i poslušnosti prema Bogu Stvoritelju.
Nastojmo i mi ovu molitvu, kad je molimo moliti sabrano i dostojanstveno, razmišljajući o divnom otajstvu naše vjere, utjelovljenju Sina Božjega. Neka ova divna molitva bude izričaj naše vjere i ljubavi, našeg istinskog povjerenja u Boga i izraz naše zahvalnosti što su nam, Marijinim pristankom, po Kristu i u Kristu, po njegovu utjelovljenju, otvorena vrata ulaska u vječni život.
Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo (lat. Annuntiatio) katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arkanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom”, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo”. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” Arkanđeo je tada otišao.
U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku. Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena „Majka milosti”. Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.
mars 25, 2019 kl. 5:14 e m
“Utjelovio se po Duhu Svetome. Rođen od Djevice Marije i postao čovjekom”. Hic genuflectitur – „Ovdje se pokloni, ovdje se prigiba koljeno“ stajalo je u starome rimskom misalu na odnosnome mjestu misnoga vjerovanja.
Onodobno se čitao redovito i Proslov Ivanova Evanđelja na kraju svete Mise na latinskom jeziku, i na riječi Et Verbum caro factum est – I Riječ je tijelom postala, stajalo je također crvenim slovima Hic genuflectitur – Ovdje se pokloni. Ovdje se prigne koljeno do zemlje. U novome misalu to je predviđeno samo za današnji dan, za Blagovijest i za svetkovinu Gospodnjega rođenja – na sami Božić. Svetkovinu Blagovijesti od Božića dijeli punih devet mjeseci – vrijeme jedne trudnoće. Svetkovina pada u rano proljeće kad se priroda budi, kad ptice počinju svoj poj, kad se ševa diže u visine, sa svojim pjevom, sve zanosnijim, u većim tonalitetima, idući u visine.
I utjelovio se po Duhu Svetom
I utjelovio se – i postao čovjekom. Slušamo li bilo koju od uglazbljenih misnih djelova – Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus i Agnus Dei – u gotovo svakoj skladanoj misi kod tih riječi zamuknu riječi, staje dah, glazbala prelaze u jedan „pianissimo“.
Nema toga skladatelja od imena koji nije skladao misne dijelove na latinskom jeziku. Svatko se okušao u crkvenoj glazbi, bio on vjernik ili inovjerac ili bezvjerac. Ljudski se glas kod tih riječi – I UTJELOVIO SE PO DUHU SVETOM … I POSTAO ČOVJEKOM pretvara u umilnu pastoralu, idilu, a glazba u predivnu uspavanku uz kolijevku. Glazbenici su suočeni s Tajnom nad tajnama.
I kao da ne znaju kako bi tu Tajnu izrazili. I veliki klasici i veliki romantici, i jedan Mozart i Beethoven, Schubert i Gounod. Dojmljiv je tu napose Franz Schubert. Na smrtnoj postelji sklada svoju veličanstvenu Misu u Es-duru i svjestan blizoga kraja ostavlja čovječanstvu svoju duhovnu oporuku, sklada uspavanku Isusu u jaslicama – u 12/8 taktu.
Ta lirska duša čovječanstvu je podarila nevjerojatno velik broj uglazbljenih pjesama, simfonija, skladbi, misa. U ovoj Misi ostavio je besmrtni trag i poruku svakomu od nas: Čovjek nije izgubljen, čovječanstvo ima svoju nadu u Isusu Kristu. Bog je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i postao čovjekom. U strahoti umiranja, neizbježivosti smrti i neumitnosti skoroga kraja poručuje svima: Život je lijep, ima smisla, Bog je tu u Isusu Kristu, među nama, nudi nam nadu i spas onkraj patnje i groba. Došao je podariti nam nadu.
Prignimo koljena – do zemlje
Hic genuflectitur – Ovdje se pokloni! Pred Tajnom preostaje nam samo jedno, pokloniti se, prignuti koljeno. Upravo kao što veli i ranokršćanski himan iz Poslanice Filipljanima, da se na ime Isusovo pokloni svako koljeno – na nebu, na zemlji i pod zemljom te da svaki jezik prizna: Isus Krist je Gospodin. Marija je kazala svoj fiat – neka bude. Taj Marijin Fiat nešto je poput novoga stvaranja.
Na početku svijeta izgovara Bog svoju riječ i sve postaje, sve biva na Božju riječ. Neka bude i na Božju se riječ sve stvara. Marija izgovara sa svoje strane tu stvarateljsku riječ, svoj životni ‘da’, svoj ‘genoito – neka mi bude’, svoj ‘amen’. Na Marijin Amen
Marija i Tajna
Mariji nije bilo ništa jasno, pa je stoga na Gabrijelov pozdrav dugo razmišljala (u izvorniku, vodila nutarnji dvogovor sa samom sobom), ali je vjerovala Anđelu i dala svoj pristanak Bogu. Cijeli je život živjela s Tajnom, napajala se na Tajni, podarila dio same sebe, svoga srca, Tajni – Isusu, upravo kao što svaka majka pri rađanju daruje sebe svom djetetu. Budući da Isus nije imao ljudskoga oca, vjerujemo da je bio daleko više nalik svojoj Majci nego su to druga djeca. To je zacijelo i razlog zašto Mariju toliko ljubimo, toliko je zazivamo, njoj se utječemo.
Tajna Utjelovljenja prisutna je u Isusovim riječima i djelima upravo kao što je i svaka osoba, svatko od nas u biti jedna velika tajna. Nitko se od nas ne može do te mjere uživjeti u drugu osobu da bi mogao ili znao opisati nečiju tugu ili radost, sreću ili žalost. Znanost je kadra samo ustanoviti zakonitost, pravilnost u postupcima i procesima, ali ne može dovidjeti smisao, svrhu, kreativnost. Puke pojedinačne činjenice trebaju svrstavanje i tumač, a to onda iziskuje stvarateljski intelekt. Pojavnost vidimo, a bitno ostaje skriveno pogledu i ljudskim osjetilima. Tako i s Isusom.
Tajna – Otajstvo Isusove osobe
Tajna Isusove osobe ne započinje u Nazaretu, Betlehemu ili pak za krštenja na Jordanu ili za čudesa koja prate njegovo djelovanje. Njegova Tajna započinje u vječnosti, potom se spušta u Marijino krilo, i ne postoji primjereniji stav pred tim misterijem od onoga što piše u Rimskom misalu: Hic genuflectitur – ovdje se pokloni. Jedino je poklonstveni stav i nama primjeren pred Isusom, pred Marijinim likom, pred tajnom spasenja, otkupljenja, pred tajnom smrti i uskrsnuća Gospodinova.
Tu (pre)staje misao i predodžbena moć. Nama je na raspolaganju samo ljudsko umovanje i pojmovi, nudi nam se znak ili znamen, u prostoru i vremenu, dok je tajna izvan prostora i vremena. Možemo samo tumačiti, opisivati, ali ne možemo prodrijeti u bit Tajne.
Postao čovjekom – ima svoj klimaks u Isusovoj muci pred Pilatom, kad taj rimski namjesnik izvodi Isusa svjetini govoreći: Ecce Homo – Evo Čovjeka! Svi smo dužni dopisivati u svojim životima knjigu Božjih tajna. Marijin poziv u Međugorju na ustrajnu molitvu nije poziv na bijeg u samoću, od svijeta, nego poziv na proživljavanje i nasljedovanje Isusova i Marijina puta, od utjelovljenja do uskrsnuća, upravo u ovoj korizmi.
Moliti nam je kao što je Isus molio, povlačiti se u šutnju kao što je on bio u šutnji pred svojim Ocem. Slijediti Mariju na njezinu putu. Živjeti kao što je Isus živio, biti aktivan nakon što smo proveli vrijeme u molitvi. Na nama je izgovoriti poput Marije svoje Da Gospodinovoj volji, biti u Marijinoj i Isusovoj školi, biti do Isusovih nogu, dati se od njega poučiti, voditi, a potom naviještati i svjedočiti drugima vlastita iskustva.
Isus je došao k nama da bi nam dao u ruke ključeve života i smrti, da bi nam pokazao put iz životnih bespuća. Tomu služi i Međugorje od samih početaka.