Fra Ivo Pavić - Bez Kajanja i Opraštanja Nema Ozdravljenja

Our Lady of Medjugorje Messages

Languages: English, Afrikaans, العربية, Български, Беларуская, Català, Čeština, Deutsch, Español, Français, Hrvatski, Italiano, Kiswahili, Latviešu, Magyar, Malti, Nederlands, Norsk, Polski, Português, Română, Русский, Shqip, Slovenčina, Slovenščina, Suomi, Svenska, Tagalog, Tiếng Việt, Українська, زبان_فارسی

Source: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr  ) 

In the beginning Our Lady made her messages known to the visionaries on a daily basis and through them to the whole world. Commencing from the 1st of March 1984, Our Lady began to give weekly messages on Thursdays to the parish community in Medjugorje, and through them to the rest of the world. Since some of the things that Our Lord desired were fulfilled, as Our Lady said  , from the 25th of January 1987 onwards, Our Lady would give her monthly message on the 25th of each month This has continued up until the present. Mirjana Dragicevic-Soldo, Ivanka Ivankovic-Elez and Jakov Colo had daily apparitions until 1982, 1985, i.e. 1998. Since then, Our Lady appears to them once a year and gives a message. 

 

Latest Medjugorje Message, November 2, 2019 - Apparitions to Mirjana 

“Dear children, my beloved Son always prayed and glorified the Heavenly Father. He always said everything to Him and trusted in His will. This is what you, my children, should also do, because the Heavenly Father always listens to His children. One heart in one heart – love, light and life. 

The Heavenly Father gave Himself through a human face, and this face is the face of my Son. You, apostles of my love, you should always carry the face of my Son in your hearts and your thoughts. You should always think of His love and His sacrifice. You should pray to always feel His presence, because, apostles of my love, that is the way for you to help all those who do not know my Son, who have not come to know His love. 

My children, read the book of the Gospel. It is always something new, it is what binds you to my Son who was born to bring the words of life to all of my children and to sacrifice Himself for all. Apostles of my love, carried by the love for my Son, bring love and peace to all of your brothers. Judge no one. Love everyone according to the love for my Son. In this way, you will also be caring for your soul, and it [your soul] is that which is most precious, which truly belongs to you. Thank you. ”

Luka evanđelist u svome Evanđelju ima svoje omiljele i teme i riječi, omiljele ideje i prizore koje nam donosi u neprispodobivoj jednostavnosti ali i zornosti. Riječi su to poput siromah, carinik, malen, grješnik, pogotovo riječ ‘danas’, zatim odlučna Božja volja za čovjekovim spasenjem, gdje Bog ne preže ni pred čim da čovjeku ponudi konačni mir i spas. Tu su i riječi žurba, hitnja, prihvat, spas, spašavanje izgubljenih, radost. Sve ćemo to pronaći i u kratkoj zgodi sa Zakejem koja se odigrava u Jerihonu, kroz koji Gospodin mora proći na putu prema Jeruzalemu, gradu svojih nadanja i snova, sramote i proslave.

Zakej je carinik, štoviše, nadcarinik, i to veoma bogat. To bi se danas dalo usporediti s poreznikom koji uime države ubire poreze od ljudi. Rimska ga vlast postavila na to mjesto, a pritom se i sam dobrano obogatio. Malo caru, malo u vlastiti džep. Važno je bilo da se oduži carskom dvoru i njegovu namjesniku u Judeji, a za drugo nije važno što će se prelijevati na njegov osobni račun. Lihvar i kamatar. Kod ljudi i sunarodnjaka je omražen (inače ime Zakej jest umanjenica od imena Zaharija) jer se na njihovoj grbači obogatio; kao grješnik nema pristupa bogoslužju, javno je prokazan i otpisan. Stoga mu mnoštvo oko Isusa ne dopušta da se Isusu približi, gura ga u stranu, nema on pravo dodirnuti ili biti u blizini toga pravednika i čudotvorca.

Zakej bijaše veoma bogat. Dakle, to je i za Isusa malo teži i veći ‘komad’, ‘zalogaj’. Govorio je uporno kako će teško bogataši u kraljevstvo nebesko. Neposredno prije ove zgode imamo u Luke izvještaj o onome bogatom mladiću koji mu dolazi i želi steći život vječni (usp. 18,18sl.). Taj se nije mogao odlijepiti od svoga imutka, to ga priječi da se zaputi za Isusom, kao učenik. Isus mu već ovdje na zemlji nudi mogućnost savršena života i sreće, bezbrižnost, neopterećenost zemaljskim, ali na to ne bijaše spreman. Nije se mogao lišiti bogatstva. Svima nam je poznata izreka: „Kako mučno bogataši ulaze u kraljevstvo Božje! Jer, lakše je devi proći kroz iglene ušice, nego bogatašu unići u kraljevstvo Božje“ (18,25).

Na Zakeju se pak očituje da ono što je ljudima nemoguće nije i Bogu nemoguće. Njemu je sve moguće. Kad je vrijeme sazrelo, kad je došlo, onda nema toga što može zaustaviti Božji spasenjski plan. U cijeloj zgodi ima nešto žurno, hitno, nešto što se mora dogoditi, kad Luka veže rečenice s ‘i’.

Događaji se isprepliću, dramatika se povećava. Nešto se u Zakeju događa, odvijaju se čudni procesi. I to ga pokreće. Tražio je da vidi Isusa. Izvornik navodi upravo tu riječ: „Tražiti!“ To je samo odgovor na ono što se zbiva s Božje strane gdje Bog traži čovjeka i grješnika. To Zakejevo traženje samo je jeka onoga traženja s Božje strane. Odjeknulo je u njegovu srcu i ne može se smiriti. „Ako čovjek žudi za Bogom, onda daleko više žudi Bog za čovjekom“ – rekao je sv. Ivan od Križa.

Stoga Zakej trči naprijed, uspinje se na stablo, odakle izviruje, ‘kibicira’, nije ga stid postati u očima onih prolaznika i smiješan, biti kao dijete među granama. I unatoč velikomu mnoštvu Isus ga gore među granama i lišćem zamjećuje, vidi Isus pojedinca, vidi osobu i čovjeka u egzistencijalnoj nevolji, vidi onoga komu je istinski potreban, koji ima želju za Isusom. Stoga ga i zove njegovim imenom: „Zakeju! Siđi žurno! Danas moram biti gost u tvojoj kući!“

Isusovim činom dolazi Božji spas do svoga cilja. Zakej prihvaća ponuđeni kairos, pravi trenutak, prihvaća Isusa radostan u svoju kuću, i plod svega jest temeljito obraćenje koje je taj susret proizveo u njegovu srcu. Za Isusova rođenja anđeli navješćuju silnu radost. Radovati se trebaju i učenici jer su im imena zapisana u nebesima. Otac se silno obradovao kad mu se vratio sin iz tuđine, pripremio mu je veliku gozbu sa svirkom i pjesmom.

Za razliku od toga njegovi sumještani ostaju uskogrudni, oni su izvan sebe zbog toga što se navratio čovjeku grješniku. I upravo je to ključna točka cijele zgode koju Isus želi opetovano naglasiti. Isusovo poslanje ima tu svoj klimaks, vrhunac. On je došao potražiti i spasiti sve ono što bijaše izgubljeno. Onaj anđeoski navještaj kako se ‘danas’ rodio Spasitelj svijeta ozbiljuje se ‘danas’ u Zakejevu životu. ‘Danas je došao spas, odnosno Spasitelj ovoj kući!“ Danas se rodio Spasitelj i u njegovoj duši.

Dakle, u ovoj je zgodi zgusnuto cjelokupno Lukino Evanđelje, u nekoliko redaka imamo poruku koju je htio donijeti Isus cijelomu svijetu. Bezuvjetnost spasenja, ljubav prema čovjeku, prema grešniku, i čovjekov odgovor na Božju ponudu. Kako stoje stvari s nama i u našem životu?

Fra Tomislav Pervan

0311 – Sv. Martin de Porres

3. STUDENOGA 2019

sv-martin-de-porresSv. Martin de Porres, redovnik (1579-1639)

Martin, iako sin jednoga španjolskog plemića i jedne crnkinje iz Paname, koja je bila podrijetlom iz Afrike, nije imao sretno djetinjstvo. Razlog bijaše boja kože njegova tijela; nije bio bijelac nego mješanac koji se rodio u Limi 9. prosinca 1579. godine. Otac ga nije htio priznate te je u matične knjige upisan kao “sin nepoznatog oca”. Martin je do osme godine živio siromašno u društvu majke i sestrice. Kada je Martinu bilo 15 godina pokucao je na vrata dominikanskog samostana. dominikanci ga primaju u svoju družbu najprije kao trećoredca, a nakon što otkrivaju njegovu divnu dušu primaju ga i za svoga pravog člana. Pripustili su ga 2. lipnja 1603. godine svečanim redovničkim zavjetima. Gospodin ga je obasuo izvanrednim karizmatičkim darovima: proroštvima, zanosima, liječenjem bolesnih, pa čak i bilokacijama, tako da je nekoliko puta čudesno u isto vrijeme bio prisutan na dva različita mjesta. Kako se glas o njemu kao svecu veoma proširio, posjećivali su ga i za savjet pitali biskupi, teolozi, nositelji građanske vlasti. Njegova smrt 3. studenoga 1639. i njegov pogreb bijahu pravi trijumf. Narod ga je i prije službene beatifikacije, koja je bila godine 1837. i kanonizacije 1962. štovao kao sveca. Postao je jedan od najpopularnijih svetaca Latinske Amerike.

Papa Ivan XXIII. prigodom kanonizacije sv. Martina 6. svibnja 1962. godine izrekao je njemu u slavu ove divne pohvale: “Martin pokazuje svojim životnim primjerom da možemo postići spasenje i svetost onim putem što ga pokaza Krist Isus: ako naime najprije ljubimo Boga iz svega srca, svom dušom svojom i svom svojom pameti; onda ako ljubimo svoje bližnje kao sebe same”.

Sveti je Martin ljubio ljude jer ih je iskreno smatrao Božjim sinovima i svojom braćom. Pogreške drugih ispričavaše. Najgorče nepravde opraštaše. Uz bolesne bijaše dobrostiv. Siromašnima pribavljaše hranu, odjeću i lijekove. Zaslužio je da ga nazovemo “Martin od ljubavi”