Tu je krunicu objavio sam Gospodin Isus za spasenje čovječanstva. Osobito je dobro da se ta krunica moli u 3 sata poslije podne, jer je to čas milosti. Kod svake se rane moli jedanput: Po Srcu Marijinu, probodenom sedmerostrukim mačem, promatrajmo svete Rane Isusove. Sveta Rana desne ruke Krvnici su pribili najprije desnu ruku. […]
MILOSNA KRUNICA RANAMA ISUSOVIM — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

KRŠTENJE ISPISANO IZ CRKVE

Jun 11, 2009

U lipnju 2009.godine podnesena je DORH kaznena prijava protiv odgovorne osobe jedne Nadbiskupije zbog kršenja osnovnih Ustavnih prava, a koja imaju uporište u KZ RH, i to u člancima 106 i 315.
Krštenik i član Crkve mimo svoje volje je prethodno od župe gdje je upisan kao krštenik i nadbiskupije kojoj ta župa pripada zatražio ispis iz Crkve i brisanje iz knjige krštenih, te samim time i poništenje svih sakramenata koji su slijedili krštenje, a upisani su u crkvene knjige.

U konkretnom slučaju, nakon opisanog zahtjeva, Nadbiskupija pismeno obavještava da krštenik nije upisan u Katoličku crkvu jer to njegovi roditelji nisu izrijekom zatražili.

Kako bi razjasnili način na koji Crkva silom želi zadržati krštenike u Crkvi zbog svojih, isključivo materijalnih interesa, analitikom dolazimo do sljedećeg:

I ČINJENICE

1. Papa Benedikt XVI kao poglavar RKT Crkve izjavljuje:

11.01.2009.
Večernji list
Papa: Djeca nisu vlasništvo svojih roditelja
Papa Benedikt XVI. u nedjelju je predvodio tradicionalni godišnji obred krštenja novorođenčadi u Sikstinskoj kapeli i u homiliji rekao da djeca nisu “vlasništvo svojih roditelja”, već je pozvao roditelje da djecu odgoje u kršćanskome duhu, javile su agencije.
Djecu treba odgajati tako da ona odrastu u ljude koji mogu sami donositi odluke i biti odgovorni.
(Hina)

2. Glas koncila, objavljuje:

Zašto krstimo djecu?
„Krštenje djece nije, ni u kojem slučaju, »nasilje nad slobodnom voljom« ili »izborom«, kako pišete. Doduše, tako može izgledati samo ako se pretjerano ističu pravni aspekti kojima bi se – analogijom – krštenika u Crkvi promatralo kao »građanina u državi«, krivim za »prijestup« svaki puta kada se ne pridržava pravnih norma. Krštenje je dar Božji čiji su prenositelji roditelji ili netko u njihovo ime. Dar pred kojim čovjek uvijek ostaje slobodan: prihvatiti ili odbaciti.“

Međutim, u članku na portalu INDEX.HR autora I. Krstovića, objavljenom 15.04.09. godine pod naslovom:

Kaptol odgovara Indexu:
“Krštenje je nemoguće poništiti, čak i ako vas netko krsti silom!”

Upućuje se čitatelja na nemogućnost poništenja krštenja, odnosno ispisa iz Katoličke crkve:

„U Katoličkoj crkvi sakrament krštenja nosi trajni biljeg i ne može se brisati ili poništiti. Jedini izuzetak od toga je da se krštenje proglasi nevaljanim, ako nije izvršeno onako kako Crkva to čini“
Nasilje zbog crkvenog nauka krivovjere je očito: jednom kada si kršten (u tom slučaju po učenju Crkve bitna je formalnost – da je sam čin obreda krštenja pravovaljano učinjen) više nemaš nikakvih prava. Pečat je stavljen jer je to tako netko drugi odlučio i opet jer je to tako netko drugi odlučio ne može se reći da se drugim aktom to poništava. Po kojem zakonu – nigdje ne piše. Zakon u jednom društvu donosi parlament i to odlukom većine, a ne temeljem krivotvorene povijesti djelovanja i pravne neutemeljenosti Rimokatoličke crkve. Po Crkvi, bitna je formalnost kao čin kojim smo vezani i ništa nas ne može razriješiti. Ako je tome tako, ne trebam u svom životu ništa raditi, već ću, zbog odricanja od Sotone, zatražiti od te iste Crkve da me doživotno izdržava jer nisam slobodan od pripadnosti i nemam prava ništa drugo činiti – sam odlučivati o sebi i biti stoga odgovoran – to prepuštam Crkvi i nepogrešivosti njezinog vođe – papi.

3. Pri samom obredu krštenja nismo u „vlasništvu“ svojih roditelja, oni ne mogu i ne smiju odlučivati o samom činu odluke o provođenju obreda krštenja. Slobodni smo: prihvatiti ili odbaciti krštenje.

Biblija: Jer samo Krist (Iv, 8, 36) i Kristova istina oslobađa (Iv 8, 32), i jer “sve stoji u njemu” (Kol 1, 17), u njemu se najbolje ostvaruje i ljudska sloboda. “Slobodi zato treba da bude oslobođena. Njezin je osloboditelj Krist: ’za slobodu nas Krist oslobodi!’ (Gal 5,1).”
Vidimo da nam ne treba ništa osim Krista u nama. Nigdje ne piše da je bezuvjetna pripadnost Crkvi kroz krštenje Kristov nauk – i to krštenje koje „oslobađa od Sotone“ a nismo ga slobodni poništiti – gdje je tu istinska sloboda izbora – prihvatiti ili odbaciti – kao skup pet kozmičkih principa?

Koncil kaže: VS, br. 42; GS, br. 17.
„Dostojanstvo čovjeka zahtjeva, dakle, da radi po svjesnom
i slobodnom izboru, to jest potaknut i vođen osobnim uvjerenjem,
a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili po čisto vanjskom pritisku.“

Ovdje smatramo vanjskim pritiskom crkveno djelovanje – Crkva je svjetovna institucija koja lukavo uključuje egzorcističke rituale u istinski nauk Krista zbog manipulacije ustavom jamčenom slobodom čovjeka. Nametanje straha kao sredstva ostvarivanja svojeg cilja je krajnji realan čin protuzakonitosti po svim pravnim normama.

4. Krštenje je čin egzorcizma i pripravlja krštenika za ispovijedanje vjere Crkvi – pripadnost (po Katoličkom katekizmu):

1237 Budući da krštenje označuje oslobođenje od grijeha i od đavla, začetnika grijeha, nad pripravnikom se izgovara otklinjanje-egzorcizam (jedan ili više njih). Krstitelj ga maže katekumenskim uljem ili polaže na njega ruku; potom se ovaj izričito odriče sotone. Tako pripravljen može ispovjediti vjeru Crkve kojoj će krštenjem biti povjeren.

5.Krštenje kao sakramenat je ništavno slijedom dokumenata Katoličke Crkve:

– Crkva ima popis egzorcista koji se smiju baviti egzorcizmom – niti jedan svećenik nema pismenu dozvolu biskupa za egzorcizam pri samom činu sakramenta krštenja

– Izričit zahtjev roditelja pri krštenju da krštenik bude primljen-upisan u Katoličku crkvu nije spomenut nigdje u crkvenim dokumentima niti ga itko od roditelja dostavlja svećeniku – pismena izjava nadbiskupije da ne pripadamo crkvi ako to izričito ne tražimo potvrđuje da nismo krštenici sukladno odredbama paragrafa 1237 KK – jedno bez drugoga nije pravno utemeljeno – kauzalnost je obvezatna

II PRAVNI OKVIR

1. Da krštenje, a da bi bilo zakonito po kanonima Crkve, proizvodi i pravne učinke vidljivo je iz slijedećeg teksta:

2.Katolička crkva kao pravna osoba uopće ne postoji!

Krštenje nema pravnog učinka u zakonskim okvirima Republike Hrvatske. Slijedom ove činjenice slobodni smo doista od bilo kakve pripadnosti Katoličkoj crkvi i nismo u obvezi vršiti nikakve upise ni slijedom toga ispise – niti u knjige krštenih – jer zakonski ništa ne postoji.
Katolička crkva u svijetu i Hrvatskoj velika je zajednica vjernika, ali se nigdje ne spominje kao pravna osoba. To je kao da, primjerice, govorimo o hrvatskom narodu koji postoji kao zajednica, ali ništa ne može pravno poduzeti dok nema svoje države.
Katolička crkva u Hrvatskoj nije poput države pravno povezana u jedno biće.
Pravne su osobe (Nad)biskupije, župe, samostani, crkvene škole i neke druge ustanove.
Crkva ne može nikoga tužiti niti nju itko može tužiti.
U odlukama i sporovima odgovorne su fizičke i pravne osobe: svećenici, župe, biskupije itd.

ZAKONI REPUBLIKE HRVATSKE:

1. Članak 40. Ustava RH:

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

2. Članak 106. Kaznenog zakonika RH stavak 1:

Tko na temelju razlike u … vjeri … uskrati pravo čovjeka i
građanina utvrđeno Ustavom …
Kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

3. Članak 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda:

… svatko ima pravo vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili pojedinačno ili u zajednici s drugima …

4. 01.siječnja 2009.godine stupio je na snagu Zakon o suzbijanju diskriminacije u RH

Članak 3. Ustava upućuje na opće, ali i konkretizirano jamstvo – tko se ogriješi o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina osobno je odgovoran i ne može se opravdati VIŠIM NALOGOM.
Egorcisti i svećenici (u dvije odijeljene uloge) nemaju pismeni viši nalog Krista (sami si uzimaju to „pravo“) za vršenje egzorcizma – konkretno čina krštenja. Naše je ustavno pravo da slobode našeg imena i prezimena konzumiramo odlukom-činom slobodne volje u zakonskim okvirima i nitko nema pravo bez naše pismene privole upisivati nas u nikakve knjige niti vršiti nikakve obrede.

Da ne postoji upis i ispis iz Crkve, nije točno. Postoje konkretni dokumenti iz kojih je vidljivo da upravo ova činjenica opstoji, a to samo znači da nadbiskupija, koja je napisala ovakvu tvrdnju postupa suprotno članku 315 KZ RH – iznosi neistinite tvrdnje o postupku i ovjerava dokument neistinitog sadržaja.

Vlast biraju svi građani na temelju ustavnog prava. Crkvena tijela biraju neki građani prema kanonskom pravu. Voljom državne uprave prvenstvo je u ovom slučaju dato kanonskom ispred građanskog prava, pa tijelo koje biraju neki građani vlada svim građanima Hrvatske, a kanonsko pravo nije u RH obvezatno pravo, iako nam kanoni daju za pravo ono što i negiraju:

KANONSKO PRAVO

1731 Sloboda je u razumu i volji ukorijenjena moć djelovati ili ne djelovati, činiti ovo ili ono, i tako izvršavati samostalno namjeravane čine. Po slobodnoj volji svatko raspolaže samim sobom.

1738 Sloboda se vježba u međuljudskim odnosima. Svaka ljudska osoba, stvorena na sliku Božju, ima naravno pravo biti od drugih priznata slobodnim i odgovornim bićem. Svi duguju svakomu to poštovanje. Pravo na slobodu djelovanja zahtjev je neodvojiv od dostojanstva ljudske osobe, naročito na području morala i religije.[35] To pravo mora biti građanski priznato i zaštićeno u granicama općeg dobra i javnog reda.[36]

[35] Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dignitatis humanae, 2.
[36] Isto, 7. Sloboda i odgovornost

Izvod iz govora pape Benedikta XVI održan na audijenciji za diplomatski zbor akreditiran pri Svetoj stolici u ponedjeljak 9.siječnja 2006.godine:

„U tom smislu htio bih podsjetiti samo na ono što je osobitom jasnoćom određeno Općom deklaracijom o pravima čovjeka. Temeljna prava čovjeka ista su na svim zemljopisnim širinama; a među njima jedno od prvih mjesta mora biti priznato pravu na slobodu vjeroispovijesti, jer se ono tiče najvažnijeg ljudskog odnosa, odnosa s Bogom. Svima odgovornima za živote naroda želim reći: ako se ne bojite istine, ne možete se bojati slobode! Sveta Stolica, tražeći za Katoličku crkvu, posvuda, uvjete istinske slobode, traži ih jednako tako i za sve druge.“

Glas Koncila br. 42 (1582). od 17.10.2004.godine, pod naslovom Anatema je kazna za teški prekršaj, piše:

“Snaga Crkve jest u tome da njezini vjernici prihvaćaju cjelovito vjeru, pa kada se netko od članova Crkve svjesno ogradi od koje definirane istine (dogme), on je i bez presudne riječi bilo koga u Crkvi istupio iz Crkve.”

Drugi vatikanski koncil izjavljuje:

“da svaka ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu. Takva se sloboda sastoji u tome što svi ljudi moraju biti slobodni od pritiska bilo pojedinaca bilo društvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti, i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude prisiljavan da radi protiv svoje savjesti ni sprečavan da radi po svojoj savjesti, privatno i javno, bilo sam bilo udružen s drugima, unutar dužnih granica. Osim toga izjavljuje da pravo na vjersku slobodu ima uistinu svoj temelj u samom dostojanstvu ljudske osobe kako je poznajemo i iz objavljene Božje riječi i iz samoga razuma. To pravo ljudske osobe na vjersku slobodu treba tako priznati u pravnom uređenju društva da ono postane građansko pravo” (Deklaracija o vjerskoj slobodi, 2).

154
KAIROS – Evanđeoski teološki časopis / Godište II. (2008), br. 1, str. 145-181

Drugi vatikanski koncil dalje prepoznaje da bi vlada trebala:

“stvoriti uvjete koji su povoljni za njegovanje vjerskog života, kako bi ljudi uistinu mogli prakticirati svoja vjerska prava i ispuniti svoje vjerske dužnosti…
Ako se, uzevši u obzir posebne okolnosti naroda, jednoj vjerskoj zajednici dade posebno građansko priznanje u pravnom poretku države, nužno je da se ujedno svim građanima i vjerskim zajednicama prizna pravo na slobodu po vjerskim pitanjima i da se ono poštuje” (Documents of Vatican II, 685).

Netko bi mogao zaključiti iz ovih deklaracija da se Rimska crkva, ako je dosljedna ovoj izjavi, neće baviti vjerskim pravima ljudi prema dvostrukim standardima, zahtijevajući slobodu kada su rimokatolici u manjini ili trpe diskriminacije od strane države i zahtijevajući privilegije za sebe a netoleranciju za druge kad su rimokatolici u većini. Međutim, ostaje pitanje, odgovara li praksa Rimske crkve izloženom načelu.

Ono što je bitno u pravnom smislu jest:

Katolici su crkvenim zakonom kroz čin krštenja upisani u crkvene knjige te na toj osnovi postaju vlasništvo Katoličke crkve, koja ugovorom između Republike Hrvatske i Svete stolice na činjenici krštenja i kanonskog zakona stječe državnopravni osnov za političku i finacijsku moć u RH.
Svi koji žele mogu snagom Ustava i ostalih propisa u zakonskom postupku dobiti pravo na ispis njihovih imena iz crkvenih knjiga.
Na taj način Crkva neće više biti u mogućnosti zloupotrebljavati imena građana u političke i financijske ciljeve.

Odričemo se činom slobodne volje sakramenta krštenja i pripadnosti Katoličkoj crkvi. Smatramo svoje krštenje ništavnim. Slobodni smo odlučivati – za ili protiv! Odgovornost prema Bogu je osobna jer uključuje slobodu odluke. Odgovorni smo pravno zakonima Republike Hrvatske.

MORE IN DAVID

Follow conversation62 COMMENTSLoad more comments (Showing 10 of 62)

Angelino croft Oct 3, 2010S vama bog-sad konačno znamo da je egzorcizam nužnostReply
Angelino croft Oct 3, 2010Jer to bi bili filmovi tipa trilogije egzorcist s prequelima potom kuća egzorcizma opsjednut egzorcizam emily rose requiem pa egzorcizam dorothy mills te nadalje posljednji egzorcist i vjerojatno the rite koji je u završnoj faziReply
Angelino croft Oct 3, 2010Pa sad tek vidimo koliki imamo problemReply
Angelino croft Oct 27, 2010Molitva je nasušna nužnostReply
Angelino croft Oct 27, 2010Posebice oče naš…Reply
Angelino croft Feb 11, 2011Bog s vama…@Reply
prodoMay 18, 2011Dobro jel se moze na kraju traziti ispis imena iz crkvenih knjiga ili ne, ako da koji je postupak ispisa imena iz svih knjiga?Reply
Uredništvo May 18, 2011Poštovani, evo jednog od načina kako se može izaći iz RKC, prevedeno sa stranice http://www.zrtve-cerkve.org/html/izstop_iz_cerkve_.html .Prijevod sa slovenskog: “Svatko tko želi izaći iz Rimokatoličke crkve, neka pošalje (preporučeno) župi, gdje je bio kršten, izjavu istupa ili dopis, da istupa iz Katoličke crkve. Neka također zahtjeva da mu se da potvrda da je istupio iz crkve. Dopis da izlazi može također poslati mjesnom biskupu, koji će o tome obavijestiti župnika župe krštenja. Ako župnik odbije izdati potvrdu o istupu iz RKC, neka (osoba koja želi istupiti iz crkve) piše biskupiji i zahtjeva da se njen istup upiše u za to prikladne crkvene knjige i o tom izda potvrda. Ako to ne uspije, neka traži pomoć stručne osobe.”Reply
samo lucija 5m agoYour comment is awaiting moderation.NIKADA CULA TAJ VAS USTAV : GAL 2; 16 volim
HVALA BOGU !Srijeda, 1. 04. 2020.SvagdanČITANJA:
Dn 3, 14-20.24-25.28; Otpj. pj.: Dn 3, 52-56; Iv 8, 31-42BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičastaIMENDANI:
Venancije, Anastazije, Staš, Mavro, PaulinPrvo čitanje:Dn 3, 14-20.24-25.28Gospodin je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge.Čitanje Knjige proroka DanielaU one dane: Kralj Nabukodonozor reče: »Je li istina, Sadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova, i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?«
Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: »Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.«
Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Sadraka, Mešaka i Abed Nega. On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače, i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Sadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.
Kad je zatim kralj Nabukodonozor čuo kako oni u peći pjevaju, zaprepasti se i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: »Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?« Oni odgovoriše: »Jesmo, kralju!« On reče: »Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.«
Nato viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:Dn 3, 52-56Pripjev:Hvaljen i slavljen dovijeka!Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših,
hvaljen i uzvisivan dovijeka!Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje,
hvaljen i slavljen dovijeka!Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga,
hvaljen i slavljen dovijeka!Blagoslovljen ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima,
hvaljen i slavljen dovijeka!Blagoslovljen budi na svodu nebeskom,
hvaljen i slavljen dovijeka!Evanđelje:Iv 8 , 31-42Ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«
Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.«
Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«
Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«
Riječ Gospodnja.
Ova čitanja se prenose s hilp.hrPRVO ČITANJE:
Iz Poslanice Hebrejima (6, 9-20)Riječi nade i ohrabrenjaA uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano.
Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom da bismo po dva nepromjenljiva čina – u kojima je nemoguće da bi Bog prevario – mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu.Otpjev (Heb 6, 19. 20; 7, 24. 25)
R. Isus je kao Preteča za nas ušao u unutrašnjost iza zavjese, postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. * Uvijek je živ da se za nas zauzima.
O. On ima neprolazno svećeništvo, zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu. * Uvijek.DRUGO ČITANJE:
Iz Izlaganja o psalmima, svetog Augustina, biskupa
(Psal. 85, 1; CCL 39, 1176-1177)Isus Krist moli za nas, moli u nama, i mi se njemu molimoBog nije mogao ljudima pružiti većega dara, nego što je učinio našom glavom svoju Riječ po kojoj je sve stvorio i sve nas učinio njezinim udovima. Tako je Riječ postala Sin Božji i Sin čovječji, jedan Bog s Ocem, jedan čovjek s ljudima. Stoga se molimo Bogu i ne dijelimo u molitvi Sina, a kad moli Sinovljevo tijelo, ne rastavlja od sebe Glave. Tako je Gospodin naš Isus Krist Sin Božji jedini spasitelj svoga otajstvenog tijela. On moli za nas, i moli u nama, i mi se molimo njemu.
Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, a mi mu se molimo kao svome Bogu.
Dakle, prepoznajmo u njemu i naš i u nama njegov glas. Koji se put govori osobito u proroštvima, nešto kao ponizujuće o Gospodinu Isusu Kristu i kao Boga nedostojno. Ne bojmo se to njemu pripisati, kad se ni on nije bojao sebe nama pridružiti. Sasvim je naravno da mu služe sva stvorenja, jer ih je on sazdao.
Katkada u Svetom pismu promatramo njegovo uzvišeno božanstvo, kao na primjer u ovim riječima: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga – i Bog bijaše Riječ. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i bez nje ništa nije postalo. Dok promatramo to uzvišeno božanstvo Sina Božjega, koje u svemu nadvisuje svaku stvorenu veličinu, dotle ga na drugim mjestima Svetog pisma čujemo kako jeca, moli i tuži se.
I ne da nam se pripisati mu ove riječi i teško nam se spustiti do njegove poniznosti, jer smo malo prije promatrali njegovo uzvišeno božanstvo. Kao da bismo mu nanijeli nepravdu, kad bismo prepoznali riječi čovjeku upravljene, koje smo malo prije u molitvi upravili Bogu. Zato često oklijevamo i nastojimo drukčije misliti. A Pismo nas potiče da se njemu utječemo i da ne odstupamo od njega.
Stoga nek nam se pamet probudi i bdije u vjeri. Neka zna da je uzeo obličje sluge onaj koga je malo prije promatrala kao Boga. Postao je sličan čovjeku i izgledao kao čovjek. Ponizio je samoga sebe i postao poslušan sve do smrti. Dok je visio na križu, izgovorio je kao svoje one riječi iz psalma: Bože moj, Bože moj, zašto si me zapustio?
Mi mu se molimo kao Bogu, a on moli kao sluga; u prvom slučaju je Stvoritelj, a u drugom stvorenje. On nepromjenjivi prihvatio je našu promjenjivu narav. I tako je nas sjedinio sa sobom i postali smo s njim jedan čovjek kojemu je on i glava i tijelo. Molimo se njemu, po njemu i u njemu. Razgovaramo s njim i on s nama.Otpjev (Iv 16, 24. 23)
R. Dosad niste iskali ništa u moje Ime. * Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna.
O. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje Ime. * Ištite.Molitva
Milosrdni Bože, ti sam budiš u nama želju da ti služimo: svojim svjetlom obasjaj naša sinovska srca, posveti ih i ojačaj, da idu tvojim putem obraćenja i pokore. Po Gospodinu.O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.Ps 143 (142), 1-11 Molitva u nevoljiČovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista (Gal 2, 16)Reply
samo lucija 3m agoYour comment is awaiting moderation.JA nikada nebi ruku na S P izasla van iz didove vjere to je kako RKC to je kako se X sa svojim OBITELJI brexit snjima nema stvari ca cine da se obrisem OBITELJOM svojih korenja to je smrtna kazna . GAL 2; 16 volim
HVALA BOGU !Srijeda, 1. 04. 2020.SvagdanČITANJA:
Dn 3, 14-20.24-25.28; Otpj. pj.: Dn 3, 52-56; Iv 8, 31-42BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičastaIMENDANI:
Venancije, Anastazije, Staš, Mavro, PaulinPrvo čitanje:Dn 3, 14-20.24-25.28Gospodin je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge.Čitanje Knjige proroka DanielaU one dane: Kralj Nabukodonozor reče: »Je li istina, Sadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova, i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?«
Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: »Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.«
Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Sadraka, Mešaka i Abed Nega. On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače, i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Sadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.
Kad je zatim kralj Nabukodonozor čuo kako oni u peći pjevaju, zaprepasti se i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: »Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?« Oni odgovoriše: »Jesmo, kralju!« On reče: »Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.«
Nato viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:Dn 3, 52-56Pripjev:Hvaljen i slavljen dovijeka!Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših,
hvaljen i uzvisivan dovijeka!Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje,
hvaljen i slavljen dovijeka!Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga,
hvaljen i slavljen dovijeka!Blagoslovljen ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima,
hvaljen i slavljen dovijeka!Blagoslovljen budi na svodu nebeskom,
hvaljen i slavljen dovijeka!Evanđelje:Iv 8 , 31-42Ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«
Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.«
Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«
Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«
Riječ Gospodnja.
Ova čitanja se prenose s hilp.hrPRVO ČITANJE:
Iz Poslanice Hebrejima (6, 9-20)Riječi nade i ohrabrenjaA uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano.
Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom da bismo po dva nepromjenljiva čina – u kojima je nemoguće da bi Bog prevario – mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu.Otpjev (Heb 6, 19. 20; 7, 24. 25)
R. Isus je kao Preteča za nas ušao u unutrašnjost iza zavjese, postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. * Uvijek je živ da se za nas zauzima.
O. On ima neprolazno svećeništvo, zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu. * Uvijek.DRUGO ČITANJE:
Iz Izlaganja o psalmima, svetog Augustina, biskupa
(Psal. 85, 1; CCL 39, 1176-1177)Isus Krist moli za nas, moli u nama, i mi se njemu molimoBog nije mogao ljudima pružiti većega dara, nego što je učinio našom glavom svoju Riječ po kojoj je sve stvorio i sve nas učinio njezinim udovima. Tako je Riječ postala Sin Božji i Sin čovječji, jedan Bog s Ocem, jedan čovjek s ljudima. Stoga se molimo Bogu i ne dijelimo u molitvi Sina, a kad moli Sinovljevo tijelo, ne rastavlja od sebe Glave. Tako je Gospodin naš Isus Krist Sin Božji jedini spasitelj svoga otajstvenog tijela. On moli za nas, i moli u nama, i mi se molimo njemu.
Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, a mi mu se molimo kao svome Bogu.
Dakle, prepoznajmo u njemu i naš i u nama njegov glas. Koji se put govori osobito u proroštvima, nešto kao ponizujuće o Gospodinu Isusu Kristu i kao Boga nedostojno. Ne bojmo se to njemu pripisati, kad se ni on nije bojao sebe nama pridružiti. Sasvim je naravno da mu služe sva stvorenja, jer ih je on sazdao.
Katkada u Svetom pismu promatramo njegovo uzvišeno božanstvo, kao na primjer u ovim riječima: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga – i Bog bijaše Riječ. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i bez nje ništa nije postalo. Dok promatramo to uzvišeno božanstvo Sina Božjega, koje u svemu nadvisuje svaku stvorenu veličinu, dotle ga na drugim mjestima Svetog pisma čujemo kako jeca, moli i tuži se.
I ne da nam se pripisati mu ove riječi i teško nam se spustiti do njegove poniznosti, jer smo malo prije promatrali njegovo uzvišeno božanstvo. Kao da bismo mu nanijeli nepravdu, kad bismo prepoznali riječi čovjeku upravljene, koje smo malo prije u molitvi upravili Bogu. Zato često oklijevamo i nastojimo drukčije misliti. A Pismo nas potiče da se njemu utječemo i da ne odstupamo od njega.
Stoga nek nam se pamet probudi i bdije u vjeri. Neka zna da je uzeo obličje sluge onaj koga je malo prije promatrala kao Boga. Postao je sličan čovjeku i izgledao kao čovjek. Ponizio je samoga sebe i postao poslušan sve do smrti. Dok je visio na križu, izgovorio je kao svoje one riječi iz psalma: Bože moj, Bože moj, zašto si me zapustio?
Mi mu se molimo kao Bogu, a on moli kao sluga; u prvom slučaju je Stvoritelj, a u drugom stvorenje. On nepromjenjivi prihvatio je našu promjenjivu narav. I tako je nas sjedinio sa sobom i postali smo s njim jedan čovjek kojemu je on i glava i tijelo. Molimo se njemu, po njemu i u njemu. Razgovaramo s njim i on s nama.Otpjev (Iv 16, 24. 23)
R. Dosad niste iskali ništa u moje Ime. * Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna.
O. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje Ime. * Ištite.Molitva
Milosrdni Bože, ti sam budiš u nama želju da ti služimo: svojim svjetlom obasjaj naša sinovska srca, posveti ih i ojačaj, da idu tvojim putem obraćenja i pokore. Po Gospodinu.O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.Ps 143 (142), 1-11 Molitva u nevoljiČovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista (Gal 2, 16)
https://youtu.be/cQE4UHQ54HM

Leta i den här bloggen

samolucija

Tomislav Ivančić susreti za mlade četvrtkom 19-05-2004

MILOSNA KRUNICA RANAMA ISUSOVIM — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

KRŠTENJE ISPISANO IZ CRKVE

MORE IN DAVID

Kommentarer

Skicka en kommentar

Populära inlägg i den här bloggen

KRUNICA SV MIHAELA

Explaining the Faith - St. Faustina: Her Life and Spirituality