Consider this... Mary Undoer of Knots
Imitatio Mariae: Korizmeno razmatranje: O veličini Isusove patnje kod uhićenja „Dok je Isus još razgovarao sa svojim učenicima i upozoravao ih neka budu budni i mole...
subota, 21. ožujka 2020.
KRIŽNI PUT SVETOG FRANJE ASIŠKOGA
Pripremna molitva
Najmilostiviji Gospodine, * poniznim srcem i pokajničkim duhom * klanjam se pred Tvojim božanskim Veličanstvom. * Obožavam Te kao mog vrhovnog Gospodara i Učitelja. * Vjerujem u Tebe, * nadam se Tebi, * volim Te iznad svega. * Od srca mi je žao što sam Te uvrijedio, * moj jedini i vrhovni Bože. * Čvrsto odlučujem izmijeniti svoj život; * i iako sam nedostojan dobiti milost, * ipak gledajući na Tvoj sveti križ * ispunjen sam mirom i utjehom. * Stoga ću meditirati o Tvojim patnjama, * i posjetiti postaje * u društvu s Tvojom Žalosnom Majkom * i mojim svetim Anđelom čuvarom, * kako bih promicao Tvoju čast i spasio moju dušu. *
Želim zadobiti sve oproste dane ovoj svetoj vježbi * za sebe i za duše u Čistilištu. *
O ljubljeni Isuse, * upali mi hladno srce svojom ljubavlju, * da mogu obavljati ovu pobožnost što je moguće savršenije, * i da živim i umrem u zajednici s Tobom. Amen.
Prva postaja - Isus je osuđen na smrt
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Isus, najnevinije nevino biće, osuđen je na smrt, da, na sramotnu smrt križa. Kako bi ostao Cezarovim prijateljem, Pilat predaje Isusa u ruke svojih neprijatelja. O strašni zločin, osuditi Nevinost na smrt i odbaciti Boga da bi se ugodilo ljudima.
O nedužni Isuse, * sagriješio sam i kriv sam za vječnu smrt; * ali da mogu živjeti, * rado prihvaćaš nepravednu kaznu smrti. * Za koga ću odsad živjeti * ako ne za Tebe, Gospodine moj? * Ako želim ugoditi ljudima, * ne mogu biti tvoj sluga. * Dopusti mi, dakle, da rađe razljutim cijeli svijet * nego da Ti ne ugodim, Isuse!
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Druga stanica - Isus nosi svoj križ
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Kad je naš božanski Otkupitelj opazio Križ, za njim je s radošću posegnuo krvavim rukama. Ljubio ga je i poljubio, nježno ga primio na svoja izudarana ramena i, iscrpljen kakav je bio, radosno ga je nosio.
O moj Isuse, * ne mogu biti tvoj prijatelj i sljedbenik * ako odbijem nositi svoj križ. * O ljubljeni križu, * grlim te, * ljubim te, * radosno prihvaćam Tebe iz ruku moga Boga. * Daleko mi je od slave u bilo čemu * osim na Križu moga Gospodara i Otkupitelja. * Po njemu će me svijet razapeti, * i ja svijet, * da budem Tvoj zauvijek.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Treća stanica - Isus prvi put pada
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Noseći križ, naš dragi Spasitelj bio je toliko oslabljen teškom težinom da je iscrpljen pao na zemlju. Križ mu je bio lagan i sladak, ali naši grijesi učinili su ga tako teškim i teškim za nošenje.
Voljeni Isuse, * Ti si nosio teret i veliku težinu mojih grijeha. * Zar ne bih trebao nositi zajedno s Tobom * moj lagani teret patnje, * i prihvatiti slatki jaram Tvojih zapovijedi? * Jaram ti je sladak, a teret Tvoj lagan. * Rado prihvaćam. * Ja ću uzeti svoj križ i slijediti Tebe.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Četvrta stanica - Isus susreće svoju blaženu majku
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Koliko je tužno i koliko bolno morala Marija gledati svojeg voljenog Sina natovarenog Križem, prekrivenog ranama i krvlju i progonjenog po ulicama od divljaka! Kakve neizrecive muke mora da je doživjelo njezino najnevinije srce! Koliko je ozbiljno željela umrijeti umjesto Isusa, ili barem s Njime!
O Isuse, * Marijo, * ja sam uzrok boli koji Vam je probio srca. * Da bi barem moje srce moglo doživjeti neke vaše patnje. * O Majko, * dopusti mi da podijelim Tvoje patnje i patnje Tvojega Sina, * da steknem milost sretne smrti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. smiluj nam se.
Peta stanica - Simon iz Cyrene pomaže Isusu da nosi svoj križ
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Simon iz Cyrene bio je prisiljen pomoći našem iscrpljenom Spasitelju da nosi svoj križ. Koliko bi Isus bio zadovoljan, kad bi mu Simon ponudio svoju pomoć. Međutim, Simona nije pozvao Krist kao tebe. On kaže: "Uzmi svoj križ i pođi za mnom." Ipak odustaneš i nosiš ga s nestrpljenjem.
O Isuse, * tko ne uzme svoj križ i ne slijedi Tebe, * nije dostojan Tebe. * Evo, veselo se pridružujem Tebi na križnom putu. * Želim to nositi sa svim strpljenjem do smrti, * da bih se pokazao dostojan Tebe.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Šesta stanica - Veronica briše Isusovo lice
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Potaknuta samilošću, Veronika pokazuje svoj veo Isusu da obriše njegovo razočarano lice. U nju upisuje Svoje Sveto Lice i vraća joj ga kao naknadu. Hoće li te Krist nagraditi na takav način? Tada mu i ti moraš učiniti uslugu. Činiš uslugu Kristu svaki put kad činiš djelo milosrđa prema bližnjemu, jer On kaže: "Što ste učinili najmanje mojoj braći, meni ste učinili."
Najdraži Isuse, * što ću Ti vratiti za sve tvoje milosti? * Evo, posvećujem se u potpunosti Tvojoj službi. * Cijelo srce dajem Tebi; * otisni na njega Svoju svetu sliku, * da te nikad ne zaboravi.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Sedma stanica - Isus pada drugi put
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Oboren težinom Križa, Isus ponovo pada na zemlju. Ali okrutni mučitelji ne dopuštaju mu da se odmori. Gurajući i udarajući ga tjeraju ga naprijed. S kojom okrutnošću postupaju s Isusom i On im pada pod nogama! Sjeti se, suosjećajna dušo, da su tvoji grijesi uzrokovali Isusu ovaj bolni pad.
Smiluj mi se, Isuse, * i pomozi mi da nikada ne padnem u svoje prijašnje grijehe. * Od ovog trenutka iskreno ću se truditi * da više nikada ne sagriješim. * Ali Ti, Isuse, ojačaj me svojom milošću, * da bih vjerno izvršio svoju odluku.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Osma stanica - Isus govori ženama Jeruzalema
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Potaknute samilošću, ove predane žene plaču nad našim Spasiteljem. No, obraća im se i govori: "Ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i svojom djecom." Plačite zbog svojih grijeha i zbog djece svoje; jer oni su uzrok moje patnje. " Vi također morate plakati nad svojim grijehom, jer nema ništa ugodnijeg za našega Gospodara i korisnijeg sebi nego suze koje ste iscrpljivali zbog svojih grijeha.
O Isuse, * tko će mom pogledu dati suze, * da mogu danju i noću plakati nad svojim grijesima? * Tebe molim po Tvojim gorkim i krvavim suzama * da mi pokreneš srce, * da suze obilno teku iz mojih očiju, * i da plačem nad Tvojim patnjama i nad grijesima svojim do smrti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Deveta stanica - Isus pada treći put
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Iscrpljen u podnožju Kalvarije, Isus treći put pada na zemlju. Koliko su bolno morale biti obnovljene sve rane Njegovog nježnog tijela tim ponovljenim padovima. I kako ogromni moraju biti moji grijesi da Isus tako bolno padne. Da nije Isus uzeo na mene moje grijehe, potopio bi me u ponor Pakla.
Najmilosrdniji Isuse, * vraćam ti tisuću hvala * što mi nisi dopustio da umrem u svojim grijesima * i padnem u ponor Pakla, * kao što sam to često zaslužio. * Utisni u meni iskrenu želju da popravim svoj život. * Neka više nikada ne padnem u grijeh, * ali daj mi milost konačne ustrajnosti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Deseta stanica - Isus se oduzima od haljine
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Došavši na Kalvariju, Isus je bio okrutno lišen odjeće. Koliko je bolno moralo biti skidanje, jer se odjeća prilijepila za Njegovo izmučeno tijelo, tako da su mu skidanjem trgali dijelove tijela. Isus je lišen odjeće da može umrijeti bez ičega. Kako ću ja sretno umrijeti nakon što odbacim svoje zle navike i sklonosti!
Pomozi mi, Isuse, da prepravim svoj život. * Neka se obnavlja prema Tvojoj volji i želji. * Ma kako god bila bolna ispravka za mene, * neću poštedjeti sebe. * Uz pomoć Tvoje milosti, * suzdržat ću se od svakog grešnog užitka i uzaludne zabave, * da mogu umrijeti sretno i živjeti zauvijek.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Jedanaesta stanica - Isus je prikovan na križ
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Bez odjeće, Isus je nasilno pribijen na križ. Njegove ruke i noge su prikovani na najokrutniji način. Isus ostaje nijem, jer tako želi Njegov nebeskog Oca. Strpljivo pati, jer pati zbog vas. Kako ti postupaš u patnjama i kušnjama? Koliko si razdražljiv i nestrpljiv, koliko si prepun pritužbi!
O Isuse, * krotki i strpljivi Jaganjče, * odričem se zauvijek svoje nestrpljivosti. * Raspni, Gospode, tijelo moje, * sa zlim željama i porocima. * Kazni me i ožalosti u ovom životu, * ali poštedi me u sljedećem. * Ja se u potpunosti predajem Tvojoj svetoj volji. * Neka to bude učinjeno u svim stvarima.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Dvanaesta stanica - Isus umire na križu
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Gle Isus raspet! Pogledajte Njegove rane primljene zbog ljubavi prema tebi! Čitav njegov izgled pokreće ljubav. Glava mu je pognuta da te poljubi. Njegove su ruke ispružene da te zagrle. Njegovo je srce otvoreno da te primi. O, kakva ljubav! Isus umire na križu, da tebe sačuva od vječne smrti.
Najdraži Isuse, * tko će mi omogućiti da mogu umrijeti zbog ljubavi prema Tebi? * Trudit ću se umrijeti svijetu i njegovim ispraznostima * kad te vidim na križu * prekrivenom ranama i okrunjenim trnjem. * Milosrdni Isuse, * uzmi me u Svoje ranjeno Srce, * da prezirem sve propadljive stvari, * da živim i umrem samo za Tebe.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Trinaesta stanica - Isus je srušen s križa
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Isus nije sišao s Križa, već je na njemu ostao do svoje smrti. Kad je skinut s križa, odmarao se na boku svoje voljene Majke, kao što je to često činio u životu. Ustraj u svojim dobrim odlukama i ne bježi s križa. Jer tko ustraje do kraja, spasit će se. Uzmi u obzir, koliko bi trebalo biti čisto srce koje prima tijelo i krv Isusa Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
O Gospodine Isuse raspeti! * Najiskrenije molim Tebe: * Pomozi mi da učinim ono što je ispravno * i neka me ne odvaja od Tvojega križa, * jer na njemu želim živjeti i umrijeti. * Stvorite u meni, Gospode, čisto srce, * da te dostojno primim u svetoj pričesti i da ostaneš u meni, * i ja u Tebi, * zauvijek.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
Četrnaesta stanica - Isus leži u grobu
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Tijelo Isusovo položeno je u tuđinsku grobnicu. Onaj koji na ovom svijetu nije imao gdje odmoriti glavu, nakon smrti nije imao niti vlastiti grob. Ti čije je srce još uvijek vezano za ovaj svijet, preziri ga da s njim možda ne propadneš.
O Isuse, * Ti si me izdvojio od svijeta, * što ću onda tražiti u njemu? * Stvorio si me za Nebo, * što ću onda poželjeti na zemlji? * Odstupi od mene, varavi svijetu, sa svojim ispraznostima! Odsada ću hodati križnim putem * koji je za mene otkupio moj Otkupitelj, * i ići dalje prema svom nebeskom domu, * gdje će biti počivanje i moja radost zauvijek.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.
nedjelja, 15. ožujka 2020.
MOLITVA BOGU
Molitva Bogu
O moj Bože, vjerujem u Tebe; ojačaj moju vjeru. Sve su moje nade u Tebi; osiguraj li ih. Volim Te svim svojim srcem; nauči me ljubiti Tebe svakodnevno sve više i više. Žao mi je što sam Te uvrijedio; pojačaj moju tugu.
Tebe obožavam kao svoj prvi početak. Ja težim k Tebi kao svom posljednjem kraju. Zahvaljujem Tebi kao mom stalnom dobročinitelju. Zazivam Te kao svog vrhovnog zaštitnika. Molim Te, o moj Bože, da me vodiš po svojoj mudrosti, da me obuzdaš Svojom pravdom, da me utješiš Svojom milošću i da me braniš Svojom snagom.
Tebi želim posvetiti sve svoje misli, riječi, postupke i patnje; da zato odsada, mislim na Tebe, govorim o Tebi, sve svoje postupke rado upućujem na Tvoju veću slavu i trpim svojevoljno sve što ti naložiš.
Gospode, želim da se u svemu učini tvoja volja, jer je Tvoja volja i na način na koji Ti želiš.
Molim Te da prosvijetli moj razum, ojačaj moju volju, pročisti moje tijelo i posveti moju dušu.
Daj mi snage, o moj Bože, da spoznam svoje uvrede, da nadvladam svoja iskušenja, da potčinim svoje strasti i steknem vrline prikladne za moje stanje.
Ispuni moje srce nježnom naklonošću prema tvojoj dobroti, mržnji prema mojim manama, ljubavi prema bližnjemu i preziru prema svijetu.
Daj da uvijek budem pokoran svojim nadređenima, milostiv svojim podređenima, vjeran svojim prijateljima i dobrohotan prema svojim neprijateljima.
Pomozi mi da nadvladam svoju putenost mrtvljenjem, škrtost od djela milostinje, ljutnju krotkošću i mlakost pobožnošću.
O moj Bože, učini me razboritom u mojim pothvatima, hrabrim u opasnosti, strpljivim u nevoljama i poniznim u blagostanju.
Daj da mogu biti uvijek pažljiv u svojim molitvama, umjeren u jelu, marljiv u svojim poslovima i postojan u svojim odlukama.
Neka moja savjest ikada bude ispravna i čista, moja vanjština skromna, moj govor poučljiv i ponašanje uredno.
Pomozi mi da se mogu neprekidno truditi da prevladavam svoju narav, da surađujem s Tvojom milošću, da držim Tvoje zapovijedi i radim na svome spasenju.
Otkrij mi, Bože moj, ništavilo ovoga svijeta, veličinu Neba, kratkoću vremena i duljinu vječnosti.
Daj da se pripremim za smrt, da se bojim Tvojega suda, da mogu pobjeći paklu i na kraju steći Nebo, zaslugama Gospodina našega Isusa Krista. Amen.
Molitva se pripisuje papi Klementu XI.
srijeda, 11. ožujka 2020.
Korizmeno razmatranje
O veličini Isusove patnje kod uhićenja
„Dok je Isus još razgovarao sa svojim učenicima i upozoravao ih neka budu budni i mole, skupina naoružanih vojnika i slugu koje su poslali poglavari svećenički i farizeji došli su da Ga zarobe. Na čelu im je bio izdajica Juda. " (Matej 26:47). Razmotrimo veličinu ove patnje našeg božanskog Otkupitelja da bismo iz nje mogli naučiti veličinu Njegove ljubavi.
1. Sada je stigao strašni trenutak kada se naš ljubljeni Spasitelj predao u ruke svojim neprijateljima. Najstrašnija slika se predstavlja našem pogledu. Tihi, usamljeni i mirni Getsemanski vrt, koji je bio posvećen molitvom Isusa i njegovih učenika, naizgled se pretvorio u divlju ratnu arenu. Velika skupina vojnika je stigla. Bio je to dio rimske vojarne s tvrđave Antonia u Jeruzalemu.
Sveti Ivan evanđelist ovaj je vojničku skupinu nazvao kohortom. Kohorta je bila deseti dio rimske legije. Cornelius Lapide i Salmeron kažu da se rimska legija sastojala od deset tisuća ljudi, tako da je tisuću rimskih vojnika pritisnulo naprijed u osamljeni Getsemanski vrt. Svoje računanje temelje na činjenici da je vođa takve kohorte, prema grčkom tekstu, bio određen kao zapovjednik tisuću ljudi. Ako ovoj tisući vojnika dodamo još nekoliko stotina slugu, koje su okupili svećenički poglavari i farizeji iz cijelog grada Jeruzalema, nesumnjivo se formirala velika skupina.
Pozivanje tako velike vojne sile protiv Isusa i Njegovih jedanaest apostola, koji nisu mislili na ikakav otpor, sigurno bi bilo glupo i smiješno da nije bilo straha od mogućeg pobune među ljudima koji bi se možda mogao uzdići u obrani Isuse. To je dovelo do ove mjere opreza.
2. Bilo je vrlo značajno kako su Isusovi neprijatelji izabrali tamu noći kao najbolje vrijeme za svoj bezbožan poduhvat. Snažno su podsjetili na riječi našega Spasitelja: "Svatko tko zlo čini mrzi svjetlost i ne dolazi ka svjetlu da njegova djela ne budu prekoravana." (Ivan 3, 20). Jer zli ljudi skrivaju nacrte pod okriljem mraka, tako da njihove žrtve ne bi imale nikakvu predodžbu o opasnosti koja im prijeti i neće biti u mogućnosti pripremiti se za samoobranu.
"Djeca tame", kaže sveti Lav Veliki, "jurišali su na pravo svjetlo i iako su nosili lampione i baklje, nisu izbjegli mrak nevjere; jer nisu prepoznali Stvoritelja svjetlosti. Oni su Ga uhvatili, Koji je već bio spreman da bude zarobljen; i odvukli su ga, koji je već imao volju dopustiti da bude smaknut. Da je htio pobjeći te bezobzirne ruke ne bi mu mogle učiniti nikakvu štetu: ali Otkupljenje svijeta bi bilo odloženo, a On, koji je trebao umrijeti za spas svih ljudi, da je bio pošteđen ne bi otkupio nijednog,. " (Propovijed 8.)
3. Ovaj napad Presveto Srce našega Otkupitelja je ispunio najdubljom tugom. Za njega bi uistinu bilo vrlo bolno kad bi ga zarobili i zbog najmanje sumnje čak i od jednog službenika pravde i kad bi ga odmah pustili. Ali morao je biti svjedokom kako je tisuću naoružanih vojnika i nekoliko stotina slugu, naoružanih mačevima i sulicama, izašlo da ga uhvate; kao da je najopasniji, ubojiti razbojnik od kojeg je cijeli okrug bio u strahu odveden u zarobljeništvo kako bi bio bezopasan.
Njega, Najnevinijeg i Najdražeg, Svetoga, istinskog Sina Božjega, zarobljavaju najzločestiji, najpodliji, neprijateljski ljudi; Vezan je poput životinje; Udaran, vučen, psovan, izrugivan i bogohuljen poput kriminalca. Isus je otkrio svoju tjeskobu zbog ovog nepravednog postupanja riječima: "Došli ste po mene s mačevima i batinama? Kad sam bio svakodnevno s vama u Hramu, niste ispružili ruke protiv mene; ali ovo je vaš sat i snaga tame. " (Luka 22:52).
Međutim, ono što je najviše ražalostilo Srce Isusovo, bio je bijeg njegovih ljubljenih učenika i izdaja Jude. Jao, na čelu te odmetničke skupine stajao je njegov odabrani apostol, Juda, koji je postao prezreni izdajnik! On je bio taj koji je vodio cijelu zavjeru. On je bio taj koji je za bijednu nagradu od trideset komada srebra ponudio otkriti ovoj zloglasnoj gomili mjesto boravka i izdati im svetu Osobu samog Isusa. On im je sada na čelu kao vođa da izvrši njegovu izdaju. Kakva dubina zlobe! Kakva tuga za ljubljeno Srce Isusovo! Ipak, ovaj mračni i žalosni sat nikada ne bi zadesio našeg dragog Spasitelja, da se On nije opteretio sa našim grijesima i bezakonjem.
Molitva
Ah, kako jako, Isuse, grijesi moji su pritiskali Tvoje Presveto Srce! Mogu li opet zaboraviti Tvoju beskonačnu ljubav? Nadam se da će me Tvoja milost sačuvati od takve nezahvalnosti. "Ti si raskinuo moje okove. Prinosit ću Tebi žrtvu zahvalnu i zazvat ću Ime Gospodinovo. " (Psalam 115:7).
Iskreno zahvaljujem Tebi što si iz ljubavi prema meni trpio tako okrutno i sramotno vezan i zarobljen. Ne dopusti mi da se ikad vratim u ropstvo grijeha. Molim Te, najsrdačnije Isuse, da me učiniš zarobljenikom Tvoje svete ljubavi. Daj neka živim i umrem u Tvojoj svetoj ljubavi. Moja jedina želja je voljeti Tebe najsavršenije i zauvijek.
O Marijo, pomozi mi Tvojim zagovorom. Amen.
p. Karl Clemens
In Carmel, every Whitsunday (Pentecost) we did something that I looked forward to every year. During the Divine Office before Mass a designated sister would go around to each nun and hold out a fancy glass plate; the plate had little hand crafted paper doves and on each of it’s wings were written out one […]
God the Holy Ghost Purifies Through Fire. — Mary’s Secretary
reblogging READ.
Vratite se Bogu i molite — Svjedočanstva & Vjera
Posted bysamo lucijaMay 31, 2020Leave a commenton Vratite se Bogu i molite — Svjedočanstva & VjeraEditVratite se Bogu i molite — Svjedočanstva & Vjera
“Draga djeco! S radošću u srcu sve vas pozivam da živite vašu vjeru i da je svjedočite srcem i primjerom u svakom obliku. Odlučite se dječice da budete daleko od grijeha i napasti, i neka u vašim srcima bude radost i ljubav za svetošću. Ja vas dječice ljubim i pratim vas svojim zagovorom pred Svevišnjim. […]
Vratite se Bogu i molite — Svjedočanstva & Vjera
PROTIV IZDAJA
3h ago
DUH SVETI je dar protiv IZDAJE
DOĐI, DUŠE SVETI, U NAŠA SRCA! // Molitva bl. kardinala Alojzija Stepinca za sedam darova Duha Svetoga DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI. I daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine i da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari. Daj nam dar razuma da što dublje zaronimo duhom svojim u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće. Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje. Daj nam dar jakosti da osobitom odlučnošću svladavamo sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu. Daj nam dar znanja da pravo spoznamo što i kako treba da vjerujemo i da ne odemo stranputicom u duhovnom životu. Daj nam dar pobožnosti da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujemo, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječemo! Daj nam dar straha Božjega da se čuvamo grijeha bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu. Amen. Izvor: https://book.hr/dodi-duse-sveti-nasa-srca-molitva-bl-kardinala-alojzija-stepinca-sedam-darova-duha-svetoga/
Acts 22:22-30
Paul the Roman Citizen
The crowd listened to Paul until he said this. Then they raised their voices and shouted, “Rid the earth of him! He’s not fit to live!”
As they were shouting and throwing off their cloaks and flinging dust into the air, the commander ordered that Paul be taken into the barracks. He directed that he be flogged and interrogated in order to find out why the people were shouting at him like this. As they stretched him out to flog him, Paul said to the centurion standing there, “Is it legal for you to flog a Roman citizen who hasn’t even been found guilty?”
When the centurion heard this, he went to the commander and reported it. “What are you going to do?” he asked. “This man is a Roman citizen.”
The commander went to Paul and asked, “Tell me, are you a Roman citizen?”
“Yes, I am,” he answered.
Then the commander said, “I had to pay a lot of money for my citizenship.”
“But I was born a citizen,” Paul replied.
Those who were about to interrogate him withdrew immediately. The commander himself was alarmed when he realized that he had put Paul, a Roman citizen, in chains.
Paul Before the Sanhedrin
The commander wanted to find out exactly why Paul was being accused by the Jews. So the next day he released him and ordered the chief priests and all the members of the Sanhedrin to assemble. Then he brought Paul and had him stand before them.
Acts 23:1-11
Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”
Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”
Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”
Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)
There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.
The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”
31, 2020 at 1:41 pm — Edit
Acts 23 New International Version (NIV)
23 Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” 2 At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. 3 Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”
4 Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”
5 Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”
6 Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” 7 When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. 8 (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)
9 There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” 10 The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.
11 The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”
The Plot to Kill Paul
12 The next morning some Jews formed a conspiracy and bound themselves with an oath not to eat or drink until they had killed Paul. 13 More than forty men were involved in this plot. 14 They went to the chief priests and the elders and said, “We have taken a solemn oath not to eat anything until we have killed Paul. 15 Now then, you and the Sanhedrin petition the commander to bring him before you on the pretext of wanting more accurate information about his case. We are ready to kill him before he gets here.”
16 But when the son of Paul’s sister heard of this plot, he went into the barracks and told Paul.
17 Then Paul called one of the centurions and said, “Take this young man to the commander; he has something to tell him.” 18 So he took him to the commander.
The centurion said, “Paul, the prisoner, sent for me and asked me to bring this young man to you because he has something to tell you.”
19 The commander took the young man by the hand, drew him aside and asked, “What is it you want to tell me?”
20 He said: “Some Jews have agreed to ask you to bring Paul before the Sanhedrin tomorrow on the pretext of wanting more accurate information about him. 21 Don’t give in to them, because more than forty of them are waiting in ambush for him. They have taken an oath not to eat or drink until they have killed him. They are ready now, waiting for your consent to their request.”
22 The commander dismissed the young man with this warning: “Don’t tell anyone that you have reported this to me.”
Paul Transferred to Caesarea
23 Then he called two of his centurions and ordered them, “Get ready a detachment of two hundred soldiers, seventy horsemen and two hundred spearmen[b] to go to Caesarea at nine tonight. 24 Provide horses for Paul so that he may be taken safely to Governor Felix.”
25 He wrote a letter as follows:
26 Claudius Lysias,
To His Excellency, Governor Felix:
Greetings.
27 This man was seized by the Jews and they were about to kill him, but I came with my troops and rescued him, for I had learned that he is a Roman citizen. 28 I wanted to know why they were accusing him, so I brought him to their Sanhedrin. 29 I found that the accusation had to do with questions about their law, but there was no charge against him that deserved death or imprisonment. 30 When I was informed of a plot to be carried out against the man, I sent him to you at once. I also ordered his accusers to present to you their case against him.
MARIA SIMMA jako dobro stivo preporucujem. https://edoc.pub/marija-simma-moji-doivljaji-s-duama-u-istilitu-pdf-free.htmlhttps://www.youtube.com/embed/GyagUNVx7sk?version=3&rel=1&fs=1&autohide=2&showsearch=0&showinfo=1&iv_load_policy=1&wmode=transparent
NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE) – JUTARNJA
Objavljeno 31 svi. 2020 autor Administrator
NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE)
Svetkovina
JUTARNJA
POZIVNIK
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))
Antifona
Aleluja, Duh je Gospodnji ispunio krug zemaljski:
dođite, poklonimo mu se, aleluja.
Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama! (Ant.).
Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).
O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).
Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!« (Ant.).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. (Ant.).
HIMAN
Kao svake evo godine
Dan radosti nam dolazi,
U koji Duh se Tješitelj
Na apostole spustio.
U slici žarkih jezika
Iznad njih oganj drhato,
A riječ im usta punila
I ljubav srca žarila.
Svim jezicima govore
Zapanjujući pogane
Pijanstvom prekoravaju
Njih, pune Duha Svetoga.
A sada, Bože predobri,
Podijeli nama, molimo,
Svog Duha Svetog darove,
S nebesa što ih pošiljaš.
Ta vjerna srca davno već
Obdario si milošću,
I nama prosti prestupke
I daj nam dane spokojne.
Daj Oca da upoznamo
I Krista, Sina njegova,
I u te, Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj. Amen.
1^ Antifona
O kako je dobar i ugodan, Gospodine,
tvoj Duh u nama, aleluja.
PSALAM 63 (62), 2-9. Čežnja za Bogom
Crkva žeđa za svojim Spasiteljem, žudeći da ugasi žeđ na izvoru žive vode koja teče za vječni život (usp. Kasiodor)
O Bože, ti si Bog moj: *
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, *
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U Svetištu sam tebe motrio *
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života, *
moje će te usne slavit.
Tako ću te slavit za života, *
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, *
hvalit ću te kliktavim ustima.
Na postelji se tebe spominjem, *
u bdijenjima noćnim mislim na tebe.
Ti postade meni pomoć, *
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija, *
desnica me tvoja drži.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
1^ Antifona
O kako je dobar i ugodan, Gospodine,
tvoj Duh u nama, aleluja.
2^ Antifona
Izvori i sve što se miče u vodama,
hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.
Hvalospjev (Dn 3,57-88.56). Slavospjev stvorenja Bogu
Hvalite Boga našega, sve sluge njegove (Otk 19, 5).
Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: *
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Noći i dani blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: *
neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!
Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Izvori, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda:*
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda:*
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Izraele, blagoslivljaj Gospoda: *
hvali i uzvisuj ga dovijeka!
Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: *
(hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: *
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Blagoslivljajmo Oca, Sina sa Svetim Duhom, *
hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka!
Blagoslovljen budi, Gospodine, na svodu nebeskom, *
hvaljen i slavljen dovijeka!
(Na kraju ovog hvalospjeva NE govori se Slava Ocu.)
2^ Antifona
Izvori i sve što se miče u vodama,
hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.
3^ Antifona
Apostoli su različitim jezicima
naviještali čudesna Božja djela, aleluja.
PSALAM 149. Pobjednička pjesma svetaca
Kralju svome, Kristu, neka klikću sinovi Crkve, sinovi naroda (Hezihije).
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *
i u zboru pobožnika hvalu njegovu!
Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem! *
Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
Neka u kolu hvale ime njegovo *
bubnjem i citrom neka ga slave!
Jer Gospodin ljubi narod svoj, *
spasenjem ovjenčava ponizne!
Neka se sveti raduju u slavi, *
neka kliču s ležaja svojih!
Nek im pohvale Božje budu na ustima, *
mačevi dvosjekli u rukama,
da nad pucima izvrše odmazdu, *
i kaznu nad narodima:
da im kraljeve bace u lance, *
a odličnike u okove gvozdene;
da na njima izvrše sud davno napisan: *
nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!
Aleluja!
3^ Antifona
Apostoli su različitim jezicima
naviještali čudesna Božja djela, aleluja.
Kratko čitanje Djela 5, 30-32
Bog otaca naših uskrisi Isusa, kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja, i Duh Sveti kojega Bog dade onima što mu se pokoravaju.
Kratki otpjev
R. Svi se napuniše Duha Svetoga, * aleluja, aleluja.
Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.
O. I počeše govoriti. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.
Antifona uz Hvalospjev
Primite Duha Svetoga.
Kojima otpustite grijehe,
otpuštaju im se, aleluja.
ZAHARIJIN HVALOSPJEV Lk 1, 68-79
Mesija i njegov preteča.
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka: †
spasiti nas od neprijatelja naših – *
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu: *
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
po kojem će nas pohoditi
Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj, *
da upravi noge naše na put mira.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
Antifona uz Hvalospjev
Primite Duha Svetoga.
Kojima otpustite grijehe,
otpuštaju im se, aleluja.
Molbenica
Čvrstom nadom zavapijmo Kristu Gospodinu koji je svoju Crkvu sabrao po Duhu:
Obnovi, Gospodine, lice zemlje.
Gospodine, Isuse, ti si na križu uzvišen dao da iz tvog rebra poteku rijeke žive vode,
− pošalji nam Duha životvorca.
Ti, proslavljen zdesna Bogu, dao si učenicima Očev dar;
− pošalji Duha da on učini novi svijet.
Ti si apostolima u svom Duhu dao vlast otpuštanja grijeha,
− uništi grijeh u svijetu.
Ti si nam obećao Duha da nas poučava o svemu i u pamet nam doziva sve što si nam rekao;
− pošalji Duha da prosvjetljuje našu vjeru.
Obećao si da ćeš nam poslati Duha Istine da svjedoči za tebe;
− pošalji Duha da nas učini vjernim svjedocima.
Oče naš…
Molitva
Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve, to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu. Amen.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
O. Amen.
Presveta Bogorodice!
Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom
da ti u srcu grada Zagreba
želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima
koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige.
Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti,
tvome Srcu povjeravamo i predajemo
svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike,
siromahe i beskućnike našega grada.
Molitva Majci Božjoj Kamenitih vrata | Molitve | Sve vijesti
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista
da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.
Kraljice mira, moli za nas i moli s nama
za mir u našoj ispaćenoj Domovini,
da kroz sve poteškoće i opasnosti života
sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva,
da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.
Majko Božja Kamenitih vrata,
Zaštitnice grada Zagreba,
moli za nas!
POTVRDA I SAKRAMENT POTVRDE
Krštenje, Euharistija i Potvrda čine sakramente kršćanske inicijacije – uvođenje u cjelovit kršćanski život. Nema potpunog kršćanina ako nije primio sva tri ova sakramenta.
“Zajedno s krštenjem i euharistijom sakrament Potvrde tvori cjelinu ‘sakramenata kršćanske inicijacije’, jedinstvo koje treba čuvati. Vjernicima treba zato tumačiti kako je primanje ovog sakramenta nužno za utvrđenje krsne milosti. ‘Po sakramentu Potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru’.“ (KKC 1285)
1. Potvrda u Božjem naumu spasenja
Što je bitno za sakrament Potvrde?
Bitno je to da su krštenici na poseban način obdareni jakošću Duha Svetoga, božanske osobe koja ih čvrsto veže uz Crkvu da bi kao pravi Kristovi svjedoci, ne samo riječju, nego i djelom živjeli, branili i promicali svoju vjeru.
Već u Starom Zavjetu proroci su navijestili da će Duh Gospodnji počivati na Božjem poslaniku, na Mesiji, kako bi mogao ostvariti svoje poslanje. Silazak Duha Svetoga na Isusa dok je bio kršten u rijeci Jordanu bio je za prisutne znak da je On taj Božji poslanik, Mesija, Sin Božji, čija će se cjelokupna misija ostvariti u zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga Otac daje u obilju.
“Proroci su u Starom zavjetu navijestili da će Duh Gospodnji počivati na očekivanom Mesiji radi njegova spasenjskog poslanja. Silazak Duha Svetoga nad Isusa u trenutku kada ga je Ivan krstio bijaše znak da je on onaj koji ima doći, da je Mesija, Sin Božji. Budući da je bio začet po Duhu Svetom, sav je život i poslanje proveo u potpunom zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga je Otac dao ‘bez mjere’ (Iv 3,34).“ (KKC 1286)
Pa ipak ova punina Duha Gospodnjeg neće biti rezervirana samo za Mesiju nego za cijeli mesijanski narod koji će nastati od njega, kome će Krist biti kamen temeljac.
Na mnogo mjesta u Evanđelju Krist je obećao svojima da će na njih izliti svoga Duha, obećanje koje je prvi put ostvareno na dan njegova uskrsnuća te posebno svečano na Dan Duhova kada su apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli naviještati veličanstvena djela Božja. A Petar će tom zgodom zasvjedočiti da je silazak Duha Svetoga na apostole znak mesijanskih vremena. Oni koji su povjerovali njihovu pripovijedanju i koji su se krstili, primili su Duha Svetoga.
“Ta punina Duha nije imala ostati samo Mesijina, nego se trebala priopćiti i svemu mesijanskom narodu. U više navrata Krist je obećao izljev Duha. To je obećanje ostvario ponajprije na dan Vazma (Iv 20,22) i potom, na još jasniji način, na dan Pedesetnice. Ispunjeni Duhom Svetim apostoli započinju razglašavati ‘veličanstvena djela Božja’ (Dj 2,11), a Petar izjavljuje kako je ovaj izljev Duha znak mesijanskih vremena. Svi koji su povjerovali apostolskom propovijedanju i dali se krstiti, primili su i oni dar Duha Svetoga.“ (KKC 1287)
Od toga vremena pa sve do danas apostoli i njihovi nasljednici su posebnim obredom polaganjem ruku na krštenike, mazanjem svetim uljem te izgovaranjem riječi: “Primi pečat dara Duha Svetoga“ podjeljivali i podjeljuju da Duha Gospodnjega. A učinci toga primljenoga dara u čovjeku su dovođenje do punine krsne milosti, još korjenitije poniranje u božansko sinovstvo, čvršća veza s Kristom, porast darova Duha Svetoga u nama, potpunija veza s Crkvom te posebna snaga Duha Svetoga koja kršćaninu omogućava da odvažno ispovijeda riječju i djelom svoju vjeru u Isusa Krista i da se nikad ne zasrami njegova križa.
“’Otad su apostoli, ispunjajući Kristovu volju, polaganjem ruku podjeljivali novokrštenicima dar Duha koji upotpunjuje krsnu milost. Tako poslanica Hebrejima, među osnove prve kršćanske pouke ubraja nauk o krštavanju, ali također i o polaganju ruku. Katolička predaja s pravom to polaganje ruku smatra početkom sakramenta potvrde koji u Crkvi čini nekako trajnom milost Pedesetnice’.“ (KKC 1288)
“Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisavim uljem (krizmom). To mazanje tumači i naziv ‘kršćanin’, što znači pomazanik, izveden iz imena samoga Krista, koga je ‘Bog pomazao Duhom Svetim’ (Dj 10,38). Obred pomazanja, kako na Istoku tako i na Zapadu sačuvao se do naših dana. Na Istoku se ovaj sakrament nazivlje miropomazanjem, tj. pomazanje pomašću, ili svetim mirom, tj. “krizmom”. Naziv Potvrda na Zapadu ističe u isto vrijeme potvrdu krsta, čime se dovršava kršćanska inicijacija, i učvršćenje krsne milosti, što je sve plod Duha Svetoga.“ (KKC 1289)
U prvim stoljećima kršćanstva potvrda je sačinjavala uglavnom jedinstveno slavlje s krštenjem tvoreći s njime, kako kaže sveti Ciprijan “dvostruki sakrament“. Kasnije, zbog učestalosti krštenja djece, i to u svako vrijeme godine, i povećanja broja župa, čime su se biskupije proširile, nisu više biskupi mogli biti prisutni na svim krsnim slavljima.
Budući da se na Zapadu želi biskupu pridržati dovršenje krsta, uvela se praksa privremenog odvajanja sakramenta potvrde od krštenja.
Istok je, naprotiv, sačuvao jedinstvo tih dvaju sakramenata, tako da potvrdu podjeljuje isti prezbiter koji krsti; međutim i ovdje on to može učiniti samo sa “svetim mirom“ što ga je posvetio biskup.
“Praksa istočnih Crkvi jače ističe jedinstvo kršćanske inicijacije, a praksa latinske Crkve jasnije izražava zajedništvo novog kršćanina s njegovim biskupom, koji je jamac i sluga crkvenog jedinstva, njezinog katolištva i apostolstva, a po tome i vez s apostolskim izvorima Kristove Crkve.“ (KKC 1292)
2. Znakovi i obred Potvrde
U obredu sakramenta Potvrde treba razmotriti znak pomazanja i ono što pomazanje označuje i utiskuje u čovjeka, tj. duhovni pečat.
Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje ima mnogo značenja: ulje je znak obilja i radosti, ono čisti i čini gipkim, znak je ozdravljenja jer liječi udarce i rane, i ono čini da pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom.
“Sva ta značenja pomazanja otkrivamo u sakramentalnom životu. Pomazanje katekumenskim uljem prije krsta označuje čišćenje i jačanje; pomazanje uljem bolesnih ozdravljenje i okrepu; pomazanje svetom krizmom poslije krsta, u potvrdi i u ređenju, znak je posvećenja. U potvrdi kršćani, tj. pomazanici imaju potpunijeg udjela u poslanju Isusa Krista i u punini Duha Svetoga, kojim je Isus ispunjen, kako bi svim svojim životom širili ‘Kristov miomiris’.“ (KKC 1294)
Pečat je međutim simbol, raspoznatljivi znak jedne osobe, znak njena autoriteta i vlasti nad nečim. U robovlasničko vrijeme bi se stavljali pečati na robove u znak njihove pripadnosti gospodaru, odnosno vojni vođe su utiskivali svoje znakove na vojnike kako bi se svima dalo na znanje kome pripadaju i čije su vlasništvo.
Kršćanski pak pečat jest pečat Duha Svetoga koji nije utisnut u tijelo, nego u ljudsku dušu i kaže da osoba pripada ne nekom svjetovnom vladaru, čija vlast je ograničena na vrijeme, nego Kristu svevladaru kome je Otac sve podložio kako bi mu ljubavlju stajao ne raspolaganju promicanju kraljevstva Božjega među ljudima, kraljevstva pravde i mira, istine života i spasenja. Ali je u isto vrijeme taj pečat Božje obećanje posebne zaštite kršćaninu u trenutku kada je najviše bude trebao.
“Potvrđenik ovim pomazanjem prima ‘biljeg’, pečat Duha Svetoga. Pečat je simbol osobe, znak njezina autoriteta, njezina vlasništva nad određenim predmetima: tako su vojnici bili opečaćeni pečatom svoga vojskovođe i robovi pečatom svoga gospodara; pečat nadalje potvrđuje vjerodostojnost nekog pravnog čina ili neke povelje, što je, u stanovitim uvjetima, čini tajnom.“ (KKC 1295)
Sam Krist kaže za sebe da je obilježen pečatom Očevim (Iv 6,27). Na sličan način i kršćanin je obilježen tim pečatom.
“Sâm Isus kaže o sebi da ga je Otac opečatio. I kršćani su isto tako opečaćeni: ‘Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas je pomazao, on nas je opečatio i u srca naša dao zalog – Duha’ (2 Kor 1,21-22). Taj pečat Duha Svetoga znači potpunu pripadnost Kristu, trajno predanje njegovoj službi, ali jednako tako i obećanje božanske zaštite u velikoj kušnji posljednjih vremena.“ (KKC 1296)
Posvećenje svete krizme važan je čin koji prethodi slavlju potvrde, a u stanovitom smislu i dio je samoga slavlja sakramenta. Biskup posvećuje svetu krizmu u Misi posvete ulja za svu biskupiju na Veliki četvrtak. Kada se potvrda slavi odijeljeno od krštenja, bogoslužje počinje obnovom krsnih obećanja i ispoviješću vjere potvrđenika.
Tako se jasno ističe da se potvrda nadovezuje na krštenje. Kada se pak krsti odrasla osoba odmah po krštenju biva i potvrđena te sudjeluje u Euharistiji.
U rimskom obredu biskup nad okupljene potvrđenike širi ruke i pritom moli za izlijevanje Duha Svetoga na one koji će primiti sakrament potvrde. Ta je gesta već od apostolskih vremena znak dara Duha Svetoga.
“Potom slijedi bitni obred sakramenta. U latinskom obredu ‘potvrda se podjeljuje pomazanjem krizmanim uljem na čelo potvrđenika, koje se izvodi polaganjem ruke i riječima: “Accipe signacalum doni Spiritus Sancti – Primi pečat dara Duha Svetoga“. U istočnim Crkvama, pomazanje svetim mirom biva poslije molitve epikleze, na svim značajnim dijelovima tijela: na čelu, očima, nosu, ušima, usnama, prsima, leđima, rukama i nogama, a svako mazanje prate riječi: “Pečat dara Duha Svetoga.“ (KKC 1300)
“Cjelov mira, kojim se sakramentalni obred završava, označuje i očituje crkveno zajedništvo s biskupom i sa svim vjernicima.“ (KKC 1301)
3.Učinci sakramenta Potvrde
Krštenje i potvrda stoje u uskoj međusobnoj vezi. U prvoj su Crkvi i podjeljivani zajedno, što je u istočnim Crkvama zadržano do danas.
U zapadnoj Crkvi krštenje odraslih također je nerazdvojno povezano s potvrdom, dočim se kod krštenja djece ustalila vremenska odvojenost podjele tih dvaju sakramenata.
Čin vjere, ufanja i ljubavi zajedno s pokajanjem preduvjet je za plodno i valjano primanje sakramenta krštenja što se ne može očekivati od male djece. Stoga podjela potvrde u kasnijoj dobi, kad se djeca počinju orijentirati, kada mogu i hoće sama za sebe govoriti, omogućuje da potvrđenik osobno prima svoju vjeru.
Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.
Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.
Kod potvrde se vjera traži od samih potvrđenika, koji su u međuvremenu odrasli u njoj i priznaju je kao svoju. Time ujedno priznaju krštenje što su ga primili kao mala djeca.
Potvrda znači jačanje, učvršćivanje vjere. Vjera, što je od krštenja narasla, jača i učvršćuje se jod potvrđenika. To se događa, s jedne strane, tako što Bog osposobljuje čovjeka za odlučan i samostalan kršćanski život, a s druge pak strane, sam čovjek želi razumjeti i prihvatiti kao svoju vjeru u Krista. Što se u dubini krštenja dogodilo treba u potvrdi dalje razvijati i jačati: primamo Duha Svetoga i postajemo punoljetni članovi Crkve.
“Iz samog slavlja proizlazi da je učinak sakramenta potvrde puni izljev Duha Svetoga, kao što je nekoć bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice.“ (KKC 1302)
Prema tome, potvrda pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti u čovjeku. Ona nas dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, po kojem govorimo: “ Abba, Oče!“ (Rim 8,15); i čvršće nas sjedinjuje s Kristom.
Potvrda umnaža u nama darove Duha Svetoga i usavršuje naš vez s Crkvom. Ona nam priopćuje osobitu snagu Duha Svetoga da, kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime Kristovo i nikada se ne stidimo njegova križa.
“Kao i krst, komu je dovršenje, potvrda se daje samo jednom. Potvrda, naime, utiskuje u dušu neizbrisiv duhovni biljeg, ‘karakter’, koji označuje daje Isusu Krist kršćanina obilježio pečatom svoga Duha i zaodjenuo ga snagom odozgo da postane njegovim svjedokom.“ (KKC 1304)
“’Karakter’ usavršuje opće svećeništvo vjernika, koje se prima u krštenju: ‘potvrđenik prima snagu javno ispovijedati vjeru u Krista, i to kao po svojoj službi (quasi ex officio)’.“ (KKC 1305)
4. Primatelj Potvrde
U latinskoj tradiciji smatra se osnovnom dobi za primanje sakramenta potvrde “dob rasuđivanja“. No u smrtnoj pogibelji treba potvrditi i djecu, čak i ako nisu dostigli dob rasuđivanja.
Iako se o potvrdi govori kao “sakramentu kršćanske zrelosti“, ipak se ne smije odrasla dob vjere poistovjetiti s odraslom dobi naravnog rasta, niti zaboraviti da je krsna milost čist i nezaslužen Božji dar kojoj nije potrebno neko “ovjerovljenje“ da bi postala djelotvornom.
“Svaka krštena osoba, koja još nije potvrđena, može i treba primiti sakrament Potvrde. Budući da krštenje, potvrda i Euharistija tvore nešto jedinstveno, ‘vjernici su obavezni primiti sakrament potvrde pravodobno’. Sakrament krštenja bez potvrde i euharistije je doduše valjan i djelotvoran, ali kršćanska inicijacija ostaje nedovršena.“ (KKC 1306)
Priprava za sakrament potvrde treba ići za tim da kršćane dovede do tješnjeg sjedinjenja s Kristom i do življe prisnosti s Duhom Svetim, s njegovim djelom, darovima i pozivima, kako bi bolje mogli preuzeti apostolske odgovornosti kršćanskoga života. Zato kateheza u potvrdi treba u potvrđeniku probuditi smisao pripadniku Crkvi Isusa Krista, i to kako sveopćoj Crkvi tako i župnoj zajednici.
“Za primanje potvrde potrebno je da krizmanik bude u stanju milosti. Dobro je radi očišćenja u vidu primanja dara Duha Svetoga pristupiti sakramentu pokore. Za poučljivo i raspoloživo primanje snage i milosti Duha Svetoga treba se pripremiti predanijom molitvom.“ (KKC 1310)
“Kao za krštenje, tako je i za potvrdu prikladno da zbog duhovne pomoći krizmanici potraže kuma ili kumu. Dobro je da kum bude isti kao i kod krštenja da se bolje naglasi jedinstvo dvaju sakramenata.“ (KKC 1311)
5. Služitelj Potvrde
Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Na Istoku redovito svećenik koji krsti, odmah u jednom te istom slavlju podjeljuje i sakrament potvrde. Međutim on to čini svetom krizmom što ju je prethodno posvetio patrijarh ili biskup. Time se izražava apostolsko jedinstvo Crkve koje se učvršćuje sakramentom potvrde. U latinskoj Crkvi ista se disciplina primjenjuje pri krštenju odraslih ili kad se u puno zajedništvo s katoličkom Crkvom uvodi krštena osoba član druge kršćanske zajednice, u koje sakrament potvrde nije valjan. Nakon čega slijedi sudjelovanje u Euharistiji. Slavlje potvrde za vrijeme euharistijskog slavlja ističe jedinstvo triju sakramenata kršćanske inicijacije.
“U latinskom obredu redovito djelitelj potvrde jest biskup. Premda biskup može iz važnih razloga, nekim svećenicima dati ovlast da dijele potvrdu, dobro je ipak da je, radi značenja samog sakramenta, podjeljuje on sam, ne zaboravljajući pritom da je upravo radi toga slavlje potvrde na određeno vrijeme odijeljeno od krštenja. Biskupi su nasljednici apostola koji su primili puninu sakramenta reda. I stoga, kad oni dijele sakrament potvrde, to jasno označuje da je učinak sakramenta da one koji ga primaju tješnje sjedini s Crkvom, s njezinim apostolskim izvorima i poslanjem da svjedoče za Krista.“ (KKC 1313)
“Kad je kršćanin u smrtnoj pogibelji, bilo koji prezbiter mora mu podijeliti potvrdu. Crkva, naime, hoće da nitko od njezine djece, pa ni ono najmanje, ne pođe s ovog svijeta a da nije po Duhu Svetom usavršeno darom Kristove punine.“ (KKC 1314)https://www.youtube.com/embed/x9rFN_szGgY?version=3&rel=1&fs=1&autohide=2&showsearch=0&showinfo=1&iv_load_policy=1&wmode=transparent
Till:Lillatheresebokhandeltis 5 maj vid 15:26
In new biography, Benedict XVI laments modern ‘anti-Christian creed’
Benedict XVI holds his final general audience, Feb. 27, 2013. Credit: Mazur/www.thepapalvisit.org.uk (CC BY-NC-SA 2.0).Benedict XVI holds his final general audience, Feb. 27, 2013. Credit: Mazur/www.thepapalvisit.org.uk (CC BY-NC-SA 2.0).
CNA Staff, May 4, 2020 / 11:45 am MT (CNA).- Modern society is formulating an “anti-Christian creed” and punishing those who resist it with “social excommunication,” Benedict XVI has said in a new biography, published in Germany May 4.
In a wide-ranging interview at the end of the 1,184-page book, written by German author Peter Seewald, the pope emeritus said the greatest threat facing the Church was a “worldwide dictatorship of seemingly humanistic ideologies.”
Benedict XVI, who resigned as pope in 2013, made the comment in response to a question about what he had meant at his 2005 inauguration, when he urged Catholics to pray for him “that I may not flee for fear of the wolves.”
He told Seewald that he was not referring to internal Church matters, such as the “Vatileaks” scandal, which led to the conviction of his personal butler, Paolo Gabriele, for stealing confidential Vatican documents.
In an advanced copy of “Benedikt XVI – Ein Leben” (A Life), seen by CNA, the pope emeritus said: “Of course, issues such as ‘Vatileaks’ are exasperating and, above all, incomprehensible and highly disturbing to people in the world at large.”
“But the real threat to the Church and thus to the ministry of St. Peter consists not in these things, but in the worldwide dictatorship of seemingly humanistic ideologies, and to contradict them constitutes exclusion from the basic social consensus.”
He continued: “A hundred years ago, everyone would have thought it absurd to speak of homosexual marriage. Today whoever opposes it is socially excommunicated. The same applies to abortion and the production of human beings in the laboratory.”
“Modern society is in the process of formulating an ‘anti-Christian creed,’ and resisting it is punishable by social excommunication. The fear of this spiritual power of the Antichrist is therefore only too natural, and it truly takes the prayers of a whole diocese and the universal Church to resist it.”
The biography, issued by Munich-based publisher Droemer Knaur, is available only in German. An English translation, “Benedict XVI, The Biography: Volume One,” will be published in the U.S. on Nov. 17.
In the interview, the 93-year-old former pope confirmed that he had written a spiritual testament, which could be published after his death, as did Pope St. John Paul II.
Benedict said that he had fast-tracked the cause of John Paul II because of “the obvious desire of the faithful” as well as the example of the Polish pope, with whom he had worked closely for more than two decades in Rome.
He insisted that his resignation had “absolutely nothing” to do with the episode involving Paolo Gabriele, and explained that his 2010 visit to the tomb of Celestine V, the last pope to resign before Benedict XVI, was “rather coincidental.” He also defended the title “emeritus” for a retired pope.
Benedict XVI lamented the reaction to his various public comments since his resignation, citing criticism of his tribute read at the funeral of Cardinal Joachim Meisner in 2017, in which he said that God would prevent the ship of the Church from capsizing. He explained that his words were “taken almost literally from the sermons of St. Gregory the Great.”
Seewald asked the pope emeritus to comment on the “dubia” submitted by four cardinals, including Cardinal Meisner, to Pope Francis in 2016 regarding the interpretation of his apostolic exhortation Amoris laetitia.
Benedict said that he did not want to comment directly, but referred to his last general audience, on Feb. 27, 2013.
Summing up his message that day, he said: “In the Church, amid all the toils of humanity and the confusing power of the evil spirit, one will always be able to discern the subtle power of God’s goodness.”
“But the darkness of successive historical periods will never allow the unadulterated joy of being a Christian … There are always moments in the Church and in the life of the individual Christian in which one feels profoundly that the Lord loves us, and this love is joy, is ‘happiness’.”
Benedict said that he treasured the memory of his first meeting with the newly elected Pope Francis at Castel Gandolfo and that his personal friendship with his successor has continued to grow.
Author Peter Seewald has conducted four book-length interviews with Benedict XVI. The first, “Salt of the Earth,” was published in 1997, when the future pope was prefect of the Vatican Congregation for the Doctrine of the Faith. It was followed by “God and the World” in 2002, and “Light of the World” in 2010.
In 2016, Seewald published “Last Testament,” in which Benedict XVI reflected on his decision to step down as pope.
Publisher Droemer Knaur said that Seewald had spent many hours talking to Benedict for the new book, as well as speaking to his brother, Msgr. Georg Ratzinger and his personal secretary, Archbishop Georg Gänswein.
In an interview with Die Tagespost April 30, Seewald said that he had shown the Pope Emeritus a few chapters of the book before publication. Benedict XVI, he added, had praised the chapter on Pope Pius XI’s 1937 encyclical Mit brennender Sorge.
Vratite se Bogu i molite
31. SVIBNJA 2020.ADMINISTRATOR
“Draga djeco! S radošću u srcu sve vas pozivam da živite vašu vjeru i da je svjedočite srcem i primjerom u svakom obliku. Odlučite se dječice da budete daleko od grijeha i napasti, i neka u vašim srcima bude radost i ljubav za svetošću. Ja vas dječice ljubim i pratim vas svojim zagovorom pred Svevišnjim. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu. ”
Poruka, 25. srpanj 2013.
Poruke iz Međugorja
Marija Majka Crkve
Marija Majka Crkve
Na Duhovski ponedjeljak, na početku Duhovske osmine, Crkva slavi blagdan Marije Majke Crkve. Marija se nalazi u skupu onih koji su iščekivali silazak Duha Svetoga. Ona okuplja apostole i učenike oko sebe i tako im je svima Majka. No, u skupu se nalaze i „braća Isusova“. To se može odnositi na stvarnu rodbinu Isusovu, ali i na prve vjernike za koje Isus kaže: „onaj koji sluša i vrši Riječ moga Oca, on mi je i brat i sestra i majka.“ Tako i mi se možemo svrstati u red onih koji bi trebali biti Isusova braća, osobito po životu, slijedeći Isusov primjer. U današnjem Evanđelju Krist daje Ivanu Mariju za majku. Tu Isus ne misli samo na to da Ivan pazi na Njegovu Majku nakon Njegove smrti, već daje preko Ivana Mariju za Majku svima apostolima i učenicima, a neposredno i nama. Mi danas ne moramo kao Ivan brinuti o zemaljskim potrebama Kristove Majke, ali moramo nasljedovati Njezinu vjeru. Krist s križa daje Mariji Ivana za sina, te tako preko „ljubljenog učenika“ Marija postaje Majka apostola, Kraljica apostola, ali i Majka Crkve. Marija je Ona koja okuplja Crkvu, Ona oko koje se Crkva okuplja i Ona koja Crkvu zagovara kod Njezina Sina. Marija je u punom smislu Majka Crkve. Dajući svoju Majku da bude Majka Crkve nakon Njegova odlaska na Nebo i silaska Duha Svetoga, Isus nas prepušta Majci, koja nam je sada Zagovornica i Posrednica.
Marija Majka Crkve
Na molbu blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, Kongregacija za bogoštovlje odredila je 1979. da se u svim biskupijama Crkve u Hrvata blagdan Marije Majke Crkve slavi na Duhovski ponedjeljak, u Duhovskoj osmini. Ugledajući se na Mariju, Majku Isusa Krista, i nasljedujući njezinu življenu vjeru, Crkva isto postaje majka što rađa Božju djecu. O tome govori Drugi vatikanski sabor: „Crkva promatrajući Marijinu otajstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav, i vjerno izvršavajući Očevu volju, po vjerno primljenoj Božjoj riječi i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem rađa na nov i besmrtan život djecu začetu po Duhu Svetomu i od Boga rođenu.“ Mariji Majki Crkve posvećene su mnoge crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trnovčica, Plitvice, Garevac kod Modriče, Mostar-katedrala, Subotica)
https://www.dailymotion.com/video/x3l6qhd
https://www.youtube.com/watch?v=lnw8SdurP
Kommentarer
Skicka en kommentar