Izdvojeno 27.6.2020. - 'Postoji velika potencijalna molitvena akcija u h...

_saintoftheday

June 28th is the Feast Day of Notre Dame de la Visitation🏼
.
At around 19 years old, shepherd Jean Paillé was devoted to the Virgin Mary, and would daily lead his flock from his little village in central France to a wayside cross on a bluff, where he would kneel to say the rosary. On July 2, 1717, his prayers at the cross were met by an apparition of the Virgin herself, who asked that a church be built on that spot, leaving behind a small statuette of herself at the foot of the cross. She returned several times with the same request. Finally, Jean answered, "But no one will believe me." "Keep telling the people of Lescure," she said, "and eventually they'll listen." Both were right. When the shepherd mustered the courage to tell the villagers about his visions, they ridiculed him as a simpleton. So he built a small shrine in the holy place himself, of dry stone, placing the statuette inside. When bad weather threatened, Jean would go there to pray for help. Seeing those prayers answered, the villagers began to believe in his communication with the Virgin and decided to build her a church in the village. Jean argued that the Holy Virgin wanted her church on the promontory, but wanting the convenience of building and having it in town, the people built the new church in Lescure and installed the statuette. The next day, it had returned to the bluff. Jean was suspected of moving it, but the same thing kept happening, even with the shepherd under watch, so finally everyone agreed that Heaven wanted the Virgin's chapel to be on the height and not in town. This time Jean Paillé himself organized the work. Building materials poured in, which oxen carried up the hill as easily if they were made of feathers. In 1724, some 3,000 pilgrims camped in the open air to witness the consecration of the new church. The bishop's delegate dedicated the sanctuary to Our Lady of the Visitation, in memory of the first apparition date, July 2, then the Catholic Feast of the Visitation, commemorating the visit of Mary, pregnant with Jesus, to her cousin Elizabeth, pregnant with John the Baptist...

22 h







DRUGO ČITANJE:
Iz Poslanice Korinćanima svetoga Klementa 1., pape
(Pogl. 5, 1 – 74 : Funk 1, 67-71)

Zbog zavisti su trpjeli i ostavili nam uzvišen primjer

Ostavimo se starih primjera, pristupimo najbližim boriocima! Uzmimo uzvišene primjere iz svojega doba. Zbog ljubomora i zavisti bijahu najvjerniji i najpravedniji stupovi Crkve progonjeni i sve do smrti su se borili.
Stavimo sebi pred oči dobre apostole. Petar s nepravedna ljubomora ne podnese samo ovaj ili onaj jad nego svu silu nevolja, te tako po mučeničkoj smrti dođe na mjesto slave što ga ide. Po ljubomoru i protivljenju steče Pavao nagradu za svoju postojanost. Sedam je puta nosio okove, bježao i bio kamenovan. Posta propovjednikom na istoku i na zapadu i ubra uzvišenu slavu s vjere svoje. Cio je svijet on učio pravednosti, došao je zapadu na granicu, pretrpio smrt mučeničku pred zapovjednikom tjelesne carske straže, rastao se sa svijetom, preselio se na sveto mjesto i postao nam tako najveći uzor postojanosti.
Tim ljudima što su proživjeli svet život pridošlo je veliko mnoštvo izabranika koji su radi ljubomora bili zlostavljani mnogim mukama i mučenjima i postali su nam najljepšim primjerom. Zbog ljubomora progonstvo su pretrpjele žene Danaide i Dirke pošto su podnijele teška i okrutna mučenja, dale se na čvrstu trku vjere te slabašne tijelom plemenitu nagradu primiše.
Ljubomor otuđi mnoge duše žena od njihovih muževa i preinači riječ oca našega Adama: Ovo je kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ljubomor i svađa raskopaše velike gradove i istrijebiše brojne narode.
Premili, to ne pišemo samo vama za opomenu nego i zato da se sami sjetimo. Ta u istom smo rvalištu i ista nas borba čeka. Zato pustimo isprazne i suvišne brige pa pođimo slavnim i uzvišenim pravcem svoga predanja.
Pogledajmo što je pred licem Stvoritelja našega lijepo, što li ugodno i milo. Uprimo svoje oči u krv Kristovu i vidimo kako je ona dragocjena Bogu, jer se proli za spasenje naše i donese svemu svijetu milost obraćenja.

SVETAC DANA-UTORAK-30.06.2020
1h ago

Sveti rimski prvomučenici

Rimski car Neron bio je oličenje umišljene veličine te neodgovorne i samovoljne vladavine. Smatrao je da bi svojim pjesničkim darom nadmašio i Homera, samo kad bi mu se pružio prizor sličan padu Troje. Zato je 16. srpnja 64. dao podmetnuti požar koje je djelomično ili sasvim uništio više gradskih četvrti u Rimu. Mnoštvo ljudi ostalo je zbog njegove ludosti bez krova. U gradu je nastalo silno neraspoloženje koje se lako moglo pretvoriti u bunu protiv tiranina. Neron je u strahu za vlastitu kožu bacio krivnju na nedužne kršćane. Tako je buknuo prvi progon kršćana u Rimu. Rimski povjesničar Tacit govori u svojim „Analima“, napisanima nakon 117, o „velikom broju“ kršćana koji su tada stavljeni na muke. Neke su bacali pred divlje zvijeri, a drugi su gorjeli kao žive baklje u Neronovim vrtovima.

O rimskim mučenicima u Neronovo doba pisao je krajem I. stoljeća i sveti papa Klement I. u svojoj poslanici Korinćanima. Veliki poljski književnik, nobelovac Henryk Sienkiewicz opisao je te događaje u svojem proslavljenom romanu „Quo vadis“ (1896). Štovanje rimskih prvomučenika razvilo se zajedno sa štovanjem apostolskih prvaka Petra i Pavla, koji su također bili žrtve istoga progona. To je štovanje i danas živo jer su rimski prvomučenici izdržali najteže muke i najveće kušnje kao savršeni uzori vjere i vjernosti.